Bio sam u organizaciji jednog dječjeg festivala. Bilo mi je lijepo, živčan ali sretan. Ali da ne duljim, ona je imala najviše četrnaest. Sijela je pred mene i počela si lizati gornju usnu i dirati po golom pupku.
Neki moderniji bi iskoristili priliku od ove bedaste lolite ( koja je bila iz dalekih krajeva ) ali ja ne.
Ja sam konzervativna muškarčetina. Mene je to samo jako iziritiralo.
Ali s druge strane.
Lane je bilo malo plavokoso stvorenje koje je držalo tu golemu violinu u svojim ručicama i sviralo na burnoj Bogovićevoj ulici.
"Svirati ću svakome po jednu skladbu!"-rekla je i nasmiješila se.
Bilo nas je četvero. Moja tetka, sestrična, moja majka i ja. Svakome je nešto odsvirala. Rekao bih da je to bio veći blem u zadnjih par mjeseci, da slušam glazbu koja se svira samo za mene i svi ljudi bleje kao da sam gol. Ali ona nije nimalo bila uplašena. Jadransko more u njenim očima nekako je mirno sijalo dok je sviruckala pored moje familije, i pred otvorenom kutijom violine u kojoj su se skupljale kovanice.
"Bravo!"-rekla je moja tetka- "Sjajno!"
Dali smo joj deset kuna, ali htjela nam je još prodati i svoje CD-e. Neki su bili ono, baš njeni a drugi pak klasici na jednom mjestu.
"A pošto?"-pitala je tetka.
"Koliko date"-rekla je-"Obično mi daju oko četrdeset kuna."
Yes, to je bila poprilično velika prijevara. Sprženi CD za četrdeset kuna. Ali opet, to je bilo preživljavanje, a to se ipak treba shvatiti. Na kraju krajeva, ljudi iz mojeg ćefa prodavali su pola magle za komadetinu proračuna za kulturu, kojeg nisu ni trebali da bi preživjeli.
Ali naravno, nisam kupio CD. Htio sam joj još dati neku siću, ali to bi bilo fakat loše da kopam po novčaniku pored nje i onda kažem da nemam ništa.
Ona se smijala. Došli su drugi ljudi, smijali se njoj. Mi smo otišli.
Ne, nisam bio zaljubljen. Možda u ideju, ali ne u curu. Lane kad poraste biti će lijepa Srna, ali do tad ima još vremena.
Žličica je ronila po sladoledu dok sam razmišljao o Lanetu. Ma sigurno, ima šanse da je mala samo talent za to- na kraju odlazi kući i živi lijepše nego ja s ovim računalom. Ali nisam želio razmišljati o tome taj put. Razmišljao sam samo kako je ona daleko od one lolite na početku priče. Toliko dijete, a toliko žena.
Pa, treba biti strpljiv, još par ljeta i....
....možda je sretnem kako opet svira.
Ali do tad, ako sretnete Lane negdje u Bogovićevoj, dajte joj koju kunu.
Treba ohrabrivati mlade žene.
Post je objavljen 07.07.2005. u 02:08 sati.