...ali pazite da slučajno nemate kratke hlače. Name, danas prolazim ja kraj Petrove crkve, kad ono, na vratima sijaset (nekih desetak) zabrana. Mislim si, nitko nije stranac u hramu Božjemu, pa da vidimo koga to izgone iz njega. I tako, uz uobičajene zabrane o mobitelima (slažem se), hrani i piću (zato se i veli da su crkveni miševi siromašni - jedino jestivo su hostije; no da, i inventar, misali...), tamo se nalaze i zabrane za romobile (!?), pese (sećate se još onog incidenta kad pes vodič slepog vjernika nije smel s njim u crkvu), kape šilterice (WTF?) i, naravno, mini-suknje i kratke hlače, pa čak i polo-majice.
Vrhunac licemjerja. Eto, npr., mi smo bili na maturalcu u Rimu, krajem kolovoza, i normalno da smo išli gledati crkve. E, ali u neke nas nisu puštali, zbog odjeće. I sad bih ja trebal obući duge hlače, kuhati se celi dan na talijanskom suncu, da onda konačno uđem u crkvu, i tamo gledam u Isusa na križu, koji je, podsjetimo, ogrnut samo tkaninom oko stegana. Da ne spominjem različite renesansne portrete, gdi je mali Isus prikazan potpuno gol. E, ali, crkvenim dostojanstvenicima smetaju moje gole ručerde i izazovno otkrivena koljena mojih kolegica. Možda ih tjera na bludne misli. Samo ne znam tko: muški ili ženske. Neka postupe po Isusovom: ako te oko navodi na grijeh... Ja sasvim sigurno ne oblačim kratke hlače radi privlačenja pažnje na svoje tijelo. Niti cijenim Isusa manje zbog toga kako sam odjeven.
Kape su posebna priča. U našoj tradiciji, žene smiju imati pokrivenu glavu u zatvorenom prostoru, muški ne. Sećam se, još ko klinac, ak bi slučajno metnul kapu unutar škole, ili ju ne skinul odmah po ulasku, odmah su započinjala zafrkavanja da sam curica. Kod Židovih je obratno. Tamo morate imati onu kapicu na glavi ako ste u svetom prostoru. Tako sam se ja jednom, u Budimpešti, obrel u restoranu ortodoksnih Židova. I svi s kapicama, pa, kako je bila zima, i ja ostavim svoju vunenu Diesel kapu na glavi. Malo su me čudno gledali. A za ručak je bila neka polukuhana govedina, od koje se jedan zalogaj žvače dve minute. Nije mi baš taj ručak ostal u dobrom sećanju. A inače volim židovsku kuhinju. Posebice falafel: fino, zdravo, jeftino...
Evo, još jedan dokaz za teorem da sve kaj pišem prije ili kasnije završi na hrani. Mislim da jedino u vezi one iguane nisam spominjal hranu.
E da, iguane su vam biljojedi.
Post je objavljen 07.07.2005. u 00:37 sati.