"Kad bi ajkule bile ljudi" upitala gospodina Keunera jednog dana gazdaricina mala kcerka, "da li bi bile bolje prema malim ribama?"
"Naravno," odgovori on. "Kad bi ajkule bile ljudi, izgradili bi velike kutije za male ribice u oceanu, s najrazlicitijom hranom, biljnom i zivotinjskom. Pobrinule bi se da u kutijama uvijek bude svjeze vode, i generalno bi se brinule da sve sanitarije budu sredjene. Ako bi na primjer, mala ribica povrijedila peraju, ona bi joj odmah bila zavijena, tako da ribica ne umre i ne bude izgubljena za ajkule prije nego joj dodje vrijeme. Da male ribice ne bi bile melankolicne, povremeno bi se odrzavali veliki vodeni festivali; jer vesele ribe imaju bolji okus nego melankolicne."
"Bilo bi naravno, i skola u velikim kutijama. U ovim skolama male ribice bi ucile da uplivavaju u ralje od ajkula. Morale bi naprimjer poznavati geografiju, da mogu naci velike ajkule, koje lijeno leze okolo. Glavni predmet bi naravno bila moralna obuka malih riba. Ucili bi ih da je najbolja i najljepsa stvar na svijetu kad se mala riba veselo zrtvuje, i da sve moraju vjerovati velikim morskim cuckima, narocito kad ovi kazu da se brinu za bolju buducnost. Male ribe bi ucile da je ova buducnost zagarantirana samo ako se one nauce na poslusnost. Male ribe bi se morale cuvati od svih materijalistickih, egoistickih i Marksistickih pobuda, i u slucaju da neke od njih imaju takvih pobuda, da doticne moraju odmah prijaviti ajkulama."
"Kad bi ajkule bile ljudi, one bi, naravno, takodjer vodile ratove jedne protiv drugih, ne bi li osvojile druge riblje kutije i druga jata malih riba. U ratovima bi ratovale njihove vlastite male ribe. Ajkule bi ucile svoje male ribice kako postoji ogromna razlika izmedju njih i ribica koje pripadaju drugim ajkulama. Male ribe su kao sto je poznato nijeme, objavile bi ajkule, ali one druge male ribe su nijeme na potpuno drukcijem jeziku i nemoguce je da jedne druge razumiju. Svaka ribica koja bi u ratu ubila nekolicinu neprijateljskih malih ribica, nijemih na njihovom drukcijem jeziku, bi dobila mali orden od morske trave zakacen na ledja, i bila proglasena herojem."
"Kad bi ajkule bile ljudi, u moru bi, naravno, postojala umjetnost. Postojale bi predivne slike, na kojima bi zubi od ajkula bili portetirani u velicanstveniim bojama, i njihove ralje naslikane kao predivni vrtovi, u kojima se moze do mile volje uzivati. Kazalista na dnu mora bi prikazivala junacke male ribice kako entuzijasticno uplivavaju u ralje morskih pasa, i muzika bi bila tako divna da bi uz nju, s orkestrom na celu, male ribice masovno sneno uplivavale u ajkulske ralje, uljuljkane najprijatnijim mislima."
"Postojala bi i morska religija, da su ajkule ljudi. Ona bi ucila da ribice pocinju istinski zivjeti tek u stomacima velikih ajkula."
"Takodjer, kad bi ajkule bile ljudi bio bi to kraj jednakosti malih riba, koja postoji danas. Neke bi dobile vazne funkcije i bile postavljene iznad drugih. Onima koje su malo vece bi cak bilo dozvoljeno da jedu manje od sebe. To bi u ukupnoj slici odgovaralo ajkulama, jer bi one same cesce imale krupnijih zalogaja za uzinu. A vece male ribe, na svojim polozajima, bi osigurale red medju manjim ribama, postale ucitelji, cinovnici, oficiri, inzinjeri za konstrukciju kutija, itd."
"Ukratko, kad bi morski psi bili ljudi, oni bi po prvi put donijeli kulturu u dubine oceana."
_______________________________________________
Odlomak iz "Geschichten vom Herrn Keuner" Bertolda Brechta
s engleskog preveo
Post je objavljen 07.07.2005. u 00:40 sati.