Drage čitateljice i svi ostali, shrvan sam što je baš mene dopala tužna dužnost da se sa žalosnom tugom oprostim na kratko od vas. Možda su bistriji među vama dosad već shvatili da odsad pa nadalje i ubuduće s ovih stranica do daljnjega neće odjekivati veseli dječji smijeh i cika razigrane mladosti. Zasigurno barem još tjedan dana neće biti iskričave poezije i dubokih misli, čime se period čistog tupila na ovim stranicama produžuje na pedesetsedmi tjedan. Srce mi puca dok ovo pišem, evo natopio sam tipkovnicu suzama i sad se pokvarila pa može pisati samo četiri slova a, j i ž - ajžjžiaiižžijžajižžajž ijžajjži ijiž žjažjž jžaij iža jižaij [tup bum tras] budući sam strašan inžinjer popravio sam tipkovnicu, ali tugu zbog rastanka ne mogu, idem pit pivu i pjevat neku tužnu pjesmu od Vuce, oooo zla sudbo što usud je donosi...
Šmrc... ajde Ozrenka, gasi to...
Klik...
Lijeeeepaaaaaa naašaaaaa doooomovinooooo, ooooooj junaaaaaačkaaaaaa zemljooo miilaaaaaa...
...
TUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUu............................
Klik...
:)
Post je objavljen 06.07.2005. u 22:46 sati.