Danas je bilo baš veselo. I vrlo dugo. Puna 43 kilometra. Ali ne zato što bi mi se nekamo žurilo, nego zato što je dan bio lijep, a meni se baš hodalo. Put do Svetoga Ivana Žabnog gotovo da nisam ni osjetio. Tapa/tap i već sam stigao. A kad sam već stigao, hajde da obavimo jedan posao. I to samo zato što sam propješačio 4 puna kilometra, a to nigdje nije zabilježeno, pa prema tome kao da to nisam ni prohodao. Nesrećom, daleko sam od Batmana, pa stvar nisam mogao vratiti natrag, nego... no dobro.
PRŠUTI DOBRODOŠLICE
Nikad nisam bio u Cirkveni. To je jedno malo selo, izvan glavne ceste. Ali, lijepo i mirno mjesto. Recimo, mliječna stanica. Otvorena je, stroj radi, a unutra nema nikoga. Sve sam to fotografirao, a tek kad sam završio, jedan je čovjek, udaljen pedesetak metara, viknuo što tražim. Kad sam rekao ništa, on je slegnuo ramenima i nestao u dvorištu.
U Cirkveni su mi se svidjeli pršuti obješeni iznad balkona u kući Vinka Babića. On se i inače bavi mesom, pa su mu ti pršuti dobra reklama.
Odmah preko puta njegove kuće, primijetio sam u dvorištu kako nekoliko žena nešto radi. I, eto me među njima. Ćerupaju kokoši. Jedna kolje, četiri ćerupaju. Priprema se velika svadba, a ovdje kad je svadba, onda je svima lijepo osim kokicama, odojcima i janjcima. Takvi krajevi i takvi običaji.
ANITA I LAURA
Točno na ulazu u mjesto Novi Glog, kojeg sam nazvao Novi Blog, primijetio sam dvije mlade dame kako sjede na visokoj terasi ispred kuće i čavrljaju. Predstavio sam im se i zatražio dopuštenje za slikanje. Najprije su me odbile, a kad sam rekao da ću sliku poslati na ovu adresu tek ako one dopuste, namjestile su se. One gore, ja dolje. I eto anđela na nebesima. Brzo su uzele adresu bloga i zbrisale u kuću. Draga Anita i draga Laura, nadam se da ste zadovoljne fotkom.
PREKID IGRE
U Novom Blogu, nasred ceste, četvero djece igra se graničara. I njih sam zamolio za dopuštenje, a djeca odmah prekinuše igru i namjestiše se. Kad sam im pokazao fotos, bili su zadovoljni i prekinuše igru. - Kamo ćete, povikah za njima. - Idemo se gledati na Internetu, striček Blogomobil, odgovore u glas i nasmijaše se.
IGRE MOJIH NOVIH PRIJATELJA
Katarina Sitarić, Ines Banjanin i Mario Pintar, moji novi prijatelji iz Podravke, stalno mi prave iznenađenja na cesti. Danas su me tri puta iznenadili hladnom Studenom. Posljednju Studenu našao sam u jednom panju, s porukom: Od srca – srcu. Od Podravkina srca – Blogomilskom srcu. Mislim da je to napisala Katarina, pa joj se zahvaljujem. Uostalom, zahvaljujem se i Ines i Mariju, a sve si mislim da me uskoro čeka novo iznenađenje – hladan sok od Vegete koji će mi, siguran sam, spremiti sam direktor Vegete Mario Kukec.
TRAKTORISTICA
- Ojte, gospon, budem vas malo provozala u traktoru, pozvala me u ogromni traktor jedna ugodno popunjena dama. Budući da je pokraj nje sjedio već jedan gospodin, nisam došao u napast da se povezem. - Vrlo rado gospođo, ali ja pješaćim, a ne vozim se. Ako hoćete, pridružite mi se u hodanju, odgovorio sam, - Kaj ti nisam rekla da se ne bu vozil. On ti samo hoda, vidjela sam to na HTV, rekla je dama svome kavaliru, a zatim dala gas i traktor je ubrzo nestao iza jedne krivine.
SUSRET MOBILA
Zabilježio sam i srdačan susret dva mobila. Ovaj se moj naslonio na znatno većeg brata i valjda mu se izjadao. Pustio sam ga da se odmara, a onda sam ga zgrabio i krenuo dalje.
POKER KEČEVA
Rekao sam da više neću slaviti okrugle brojke. Slavit ću samo poker. I, eto, danas mi se posrećilo i bilježim prvi poker kečeva. Sad sam miran do pokera dvojki.
Sutra ću ostati u Križevcima i ispričati nekoliko križevačkih priča.
