Jednom se ja tako vraćam s Dolca s kanticom meda kad li me netko onako svojski potapša po leđima i kaže: "Oh, kako si, tako se dugo nismo vidjeli", a ja pojma nemam tko je taj pa mu odkažem: "Daj, makni tu šapu s mojih leđa", a on opet: "Pa ja sam medo, zar me se ne sjećaš?", i meni tada sine da smo se prošlog ljeta upoznali u zoološkom vrtu, "Oh, oprosti, kako si, tako se dugo nismo vidjeli", a on meni: "Ma nisam dobro, nigdje na Dolcu meda", "Pa zar je moguće?", kažem ja, "Evo ti moja kantica, bagrem, kesten i livada", "Hvala ti, hvala!", "Molim, molim, to je sitnica!", "A što ćeš sad ti bez meda?", "Ne brini, kupit ću si kutiju sladoleda", "Do viđenja u Maksimiru!", kaže moj medo i uskoči u jedanajsticu.