A kaj reć..
Pamtit ću ovaj maturalac što po lijepim, što po manje lijepim događajima. Totalno bi neiskreno bilo pisat sad o tome kako je bilo prepredobro, svi bi se sa mnom složili da nije. Ali maturalac je poseban već sam po sebi, tako da nemam sad namjeru pretresati ponovno sve one propuste u hotelu, tj. na brodu.
Sreća moja da se na blogu još uvijek tipka, da sad moram govoriti- ne da me ne bi razumjeli, neg me opće ne bi čuli. To je valjda najmanje kaj sam si mogla priuštit.
Svaka čast Grcima, njihovim hramovima, otocima, obalama i ko zna čemu sve ne. Al ne bi ja ni pod koju cijenu živjela u prljavom gradu kao što je Atena, a da ne govorim o tome da se nakon ovih tjedan dana više nikad neću požalit na gužvu u Savskoj za vrijeme odlaska u školu i iz škole, jer ono što tamo vlada ne može se nazvati ni kaosom. Prestrašno. Čak ni pretjerana ljubaznost tamošnjih stanovnika ne mogu prekriti činjenicu da osim riječi poput:»Ten pieces, one euro.», ne znaju baš ni riječi engleskog. Ok je to za one koji nemaju dodirnih točaka s turistima, ili bar ne u većoj mjeri, ali kad ste na brodu, a osoblje ne zna ni riječi tog zbilja svjetskog jezika, prvo vam prozuji kroz glavu-i ovi su u Europskoj uniji??!?
Ljudi, naša prekrasna Hrvatska je zakon!
Ako mi dođe, napisat ću i puni izvještaj, ako ne-opet dobro. Sad mi je jedino bitno da odmorim grlo i odbrojim još tih tjedan dana do našeg (ponovnog) susreta. Da, skoro se zaboravih pohvalit da me moja Ljubav gotovo potpuno neočekivano dočekala na kolodvoru. Di ćete bolje.
Sad odoh čitat zaostatke…
Post je objavljen 06.07.2005. u 12:57 sati.