Jutros pootvaram sve vas koje redovito čitam i shvatim - divan dan! Sve se nešto super događa; hero pozvana na drugi krug razgovora, ddadd uz vašu nesebičnu pomoć i podršku usrdno radi na ovlaživanju drage (pa kako god da vi to shvatili) champs ima super aspektirane planete (jel' se to tako kaže?), jazzie ima čist stan i pišulinca za cimera (ja crvena od ljubomore!)bestijica uživa u tuđim sladostrašćima pogrešno shvaćenog predinfarktnog stanja (a jes' naivna, ha, ha!) i bez liječničke licence ide raditi po istom, demjan nas oplemeni suosjećanjem za sve one koji nemaju moć sami se suprotstaviti nepravdi... I ja se onda zamislim: Pa što bih ja lijepoga danas mogla lansirati? Imam puno ideja, čak katkad i zaspim razmišljajući o tomu što ću sutra okačiti na blog... ali uvijek sve rezultira istim - htjela bih sve svoje tokove svijesti komprimirati u jednu zbrda-zdola cjelinu, nek' svi vide koliko sam zbrčkana, pa nek' me savjetuju nešto... Kao, npr., kako se posložiti.
Stoga vam odlučim napisati nešto kratko, al' slatko. I dvoznačno. Bojim se da me djelomično obilježilo najmanje za još narednih par tjedana.
Nego, da se posložim i počnem.
Naime, ja radim u kolektivu koji uvelike ovisi o Amerima i njihovoj (samo)volji. Ne želim previše o tomu, no dovoljno je znati da mi u tom poslu bez njih doslovce ne možemo ni mrdnuti (a ni prdnuti). Oni o većini stvari odlučuju, počev od financija (gdje smo, naravno, mi ljudi od krvi i mesa najosjetljivi) preko personnel managementa i sl. I kao što, pretpostavljam, znate, 4. srpnja je njihov veliki državni praznik. Independence Day ili 4th of July. I kako se kod njih i svega na svijetu nad čime se vijori US-zastava toga dana ne radi, nije se radilo ni prekjučer, na taj praznik. Njihov najveći državni, nešto otprilike kao naš Dan državnosti.
I tako ja jučer bila na nekakvom prijemu povodom tog njihovog praznika i po milijunti put shvatila da smo bez njih i njihovog supervizorstva stvarno prepušteni na milost i nemilost samoupravljanju (karikiram, ofkors). A isto se pokazalo neučinkovitim, imali smo mi to samoupravljanje 45 godina. I shvatim da ništa ne shvaćam. Žele li ti ljudi nama dobro kad nam pomažu? Kako oni na nas gledaju? Kako gledaju na naše stručnjake, znalce, ljude s ekspertizom? Pokušavala sam shvatiti ono što već godinama uzimam zdravo za gotovo, jer ipak radim s tim ljudima. Pa o puno stvari niti ne razmišljam. Ne moram ni govoriti da velika većina tih Amera govori hrvatski, no nekako je per se jasno, jel'te, da se priča odvija na engleskom. I službena i neslužbena, i small talk i big issues. I meni to ne smeta. Ali me definitivno zaprepasti kad shvatim da poneki od njih govori i razumije i više od onog što bih ja kao Hrvat(ica) očekivala. Jer, zamislite što mi se dogodilo:
Ja sam s jednim kolegom (isto naš čov'k, Rvat) dogovarala nekakvu poslovnu večeru, gdje sam trebala dati odgovor na njegov prijedlog o tomu gdje će se ista održati. I bez velikog razmišljanja na njegov prijedlog ispalim:
"Okay, Murphy, što se mene tiče - ja sam otvorena za sve mogućnosti".
I u tom se trenutku pored mene progura nešto simpatično, proćelavo s golemim smajlom (po tom sam zaključila da poznaje Murphyja) i pita:
"Daaa? A koliko si otvourena?
Wtf?!
Nije valjda da je čovjek ginekolog u Hrvatskoj, pa zna da moraš biti dva-tri, kol'ko već prstiju, jel'te? Kako čovjek zna za takvu formulaciju (ne mogu reći da i moj 260m/ph mozak nije izgenerirao istu pokvarenu misao pri izgovaranju te vlastite rečenice, ali - otkud Ameru takvo nešto (čovjek je, navodno, u Hrvatskoj svega 3 godine)? Otvorena? Tri prsta? Pretpostavljam da je na takvo nešto mislio kad se nadovezao na moju otvorenost. Ili je pak moja mašta prepokvarena? Možda je čovjek mislio na istu onu otvorenost koju je moja semantika zastupala kad sam izgovarala tu rečenicu. Znači, semantika je govorila o otvorenosti za moguće scenarije, a pokvarena mašta je mogla doskočiti s otvorenošću, ili, nedobog, vlažnošću... ddaddove drage, he, he. Digresijica, ako mi dopustite: Svečano zaključujem da su nam posljednjih dana postovi malo horny, pa si uzimam pravo na isto.
"Happy Fourth of July, Des!", rekao mi je mali proćelavi (zeleni) nakon što nas je Murphy službeno upoznao, a meni je ladica još malo visjela nakon ovog njegovog poludrskog upada (i posljedičnog toka svijesti uslijed istog).
"Happy Independence Day, you alien".
Naravno, ovo iza zareza sam samo pomislila.
I tko kaže da Independence Day nije moguć! Pa mali zeleni su se već spustili iz svemirskih prostranstava!
No ovog puta iz američkih redova.
Post je objavljen 06.07.2005. u 12:13 sati.