Jučer sam bila na "testiranju znanja i sposobnosti" za posao u jednom našem tijelu državne uprave, da ne imenujem...I sad više nisam sigurna da plačem ili se smijem.
Naravno poslala sam dokumente (tražili su ovjerene fotokopije a svi znamo koliko to košta, cca 150 kn za 3 dokumenta) ne očekujući baš previše jer nemam ni babu a ni stričeva po državnoj upravi (bar ne koliko ja znam), kad, nazovu me u roku od 3 dana da dođem na testiranje. Ja sva u čudu kako su ažurni, a testiraju vele znanja i sposobnosti i ja se ponadam (ipak znam svakog vraga a i sposobna sam).
Dođem tamo kad ono 60 ljudi a kažu isto toliko bilo i jučer...za jedno radno mjesto!
Uglavnom od znanja i sposobnosti nije bilo ni f...Nekakav blesavi test (ne)znanja koji je zapravo smiješno lagan ali se radi o takvim beskorisnim informacijama da ih ne bi znao ni Mirko Miočić i test iz engleskog jezika jer je valjda jako važno pravit se Englez kad radis tamo na tom radnom mjestu za koje na kraju nitko nije znao koje je to radno mjesto, za koju struku konkretno, ni mi koji smo testirani, ni oni koji su nas testirali, a još manje vrapci na grani. Od sposobnosti ni lj, jer valjda za to fantomsko radno mjesto sposobnosti nisu potrebne... I sad se ja pitam tko je tu lud. Da nije toliko tragično da je se za jedno mjesto natjecalo cca 120 (a možda i više jer nisam saznala je li bila koja grupa i sljedeći dan) visokoobrazovanih nezaposlenih mladih ljudi, bilo bi urnebesno smiješno. Imala sam osjećaj kako sam upala u neki blesavi film u stilu Pajtonovaca ili Almodovara ili nešto tako, ili da smo svi skupa ispali iz Alana Forda...
Uglavnom ja sad kao čekam da mi se gospoda iz dotičnog tijela jave jesam li prošla u sljedeći krug ili ne...ne znam samo što bi onda testirali dnk ili obiteljsko stablo ili što li već...
Jedna pozitivna stvar iz toga je da sam počela više cijeniti posao koji trenutno imam i razmišljati kakav bih ja to privatni biznis mogla pokrenuti (pa makar uzgajala kalifornijske gliste ili puževe) da ne moram ovisiti o kojekakvim tijelima i organima koja na moju veliku žalost i ja sama financiram...
Bespuća hrvatske svakodnevne tragikomičnosti!
Post je objavljen 06.07.2005. u 08:33 sati.