Bitka kod Matapana (Tainaron)
Nakon napada Italije na Grčku 22. listopada 1940. godine, Nijemci su početkom 1941. godine zatražili od zapovjedništva talijanske ratne mornarice (Supermarine) do odmah poduzme jednu od ofenzivnih operacija protiv britanskog pomorskog prometa u istočnom dijelu Sredozemlja, a kako bi se time ojačalo djelovanje kopnenih snaga na Balkanskom poluotoku. Polovicom ožujka zapovjednik talijanske ratne mornarice admiral Riccardi Arturo odobrio je plan talijanske operacija u vodama otoka Krete. Za provedbu operacije određeni su slijedeći talijanski ratni brodovi: Bojni brod Vittorio Veneto zapovjedni brod admirala Jakina s bojnom skupinom za blisko osiguranje sastavljenom od 4 razarača iz Napulja, talijanska 1. divizija krstarica (Zara, Pola i Fiume) s bojnom skupinom od 4 razarača pod zapovjedništvom admirala Cattanea iz Taranta, talijanska 3. divizija krstarica (Trento, Trieste i Bolzano) s bojnom skupinom od 3 razarača pod zapovjedništvom admirala Luigi Sansonetti iz Mesine, te talijanska 8. divizija lakih krstarica (Duca degli Abruzzi i Giuseppe Garibaldi) s bojnom skupinom od dva razarača pod zapovjedništvom admirala Legnania iz Brindizia. Svi talijanski plovni sastavi trebali su se spojiti na poziciji 60 milja jugoistočno od Kalabrije. Plovni sastav 1, divizije odatle je trebao samostalno djelovati, a ostali plovni sastavi pod izravnim zapovijedanjem admirala Jakina. Poradi izviđaja i osiguranja u tom području, negdje je bilo i 5 talijanskih podmornica koje su vrebale iz dubina. Razrađeno je i djelovanje između talijanskog zrakoplovstva i njemačkog 10. zračnog korpusa koji je bazirao na Siciliji. Zadaća zrakoplovstva bila je stalno štititi plovne sastave iz zraka. Talijansko zapovjedništvo ratne mornarice predviđalo je da će se u bojeve na moru upustiti slijedeći britanski plovni sastavi: bojni brodovi Warspite, Barham, Valiant, nosač zrakoplova Formidable i bojna skupina od 9 razarača pod zapovjedništvom britanskog admirala Kaningema. Međutim, nakon Njemačkog napada na Grčku, Britanci su u to područje detaširali (privremeno izdvajanje plovnih sastava iz matičnih postrojbi poradi izvršavanja nekih posebnih zadaća) plovnu udarnu skupinu od 4 lake krstarice (Orion, Ajax, Perth i Gloucester) i 4 razarača pod zapovjedništvom britanskog admirala Whippella. Iako to planom nije bilo predviđeno, talijanski admiral Jakino poradi slabog sudjelovanja zrakoplovstva, zapovijeda 1. diviziji da mu se odmah priključi i plovi u njegovom sastavu. Dok su plovni sastavi plovili jedan drugom u susret u zrak su podignuti izvidnički zrakoplovi (hidrozrakoplovi) i to dva s talijanske strane i čak 5 s britanske strane.
Post je objavljen 05.07.2005. u 21:11 sati.