Marketing
Kako su na divljem zapadu brisali guzice?
Rekli bi ljudi gledajući ovaj blog kako se po mojom glavi motaju samo postovi o sisama i guzicama, prošarani ponekom temom o sranju, pišanju, i ostalim biološkim potrebama kod ljudi. Što nam to govori o meni kao autoru ovog bloga? Što da vam kažem? Zaključite sami. Stara izreka kaže da je čovijek naj sretniji kada se dobro popiša i posere. Možda treba stvarno malo kako bih ja bio sretan. Da li je to dobra ili loša osobina porocjenite sami. Ja je osobno smatram vrlinom. Znate kako se neki ljudi mogu napiti od samo jedne pive? Uvijek sam im zavidio na tome. Isto tako gledam i na sreću.
Da mi poduži uvod ne razbije koncepciju posta, ovdje ću naglo skrenuti i vratiti se direktno na temu. Kako su brisali guzice na divljem zapadu? Svaki puta kad gledam neki film o tim kravarima, padne mi na pamet taj nedokučivi detalj. Sjetim se kako ja popizdim kada nakon žešće dobrog sranja instiktivno rukom posegnem prema toalet-papiru a tamo me dočeka samo hladan prokrom nosača sa kartonskom rolicom. Naravno, u mojoj obitelji je nekako genetski ukodirana blokada protiv zamjene tolet-papira kada potrošiš sve što je ostalo. Nakon nevjerovatnog zadovolojstva pražnjenja organizma od nakupljenog smeća slijedi još nevjerovatnije nezadovoljstvo kada otkrijem da se nemam čime obrisati. Naravno, uvijek postoje alternative i improvizacije u koje sada nebih ulazio, jer sve me strah da svi mi pribjegavamo najmaštovitijim rješenjima, ali opet nebih želio riskirati mogućnost da moji trikovi i tehnička rješenja ne ulaze u neke normative naše sredine:)
Kakvim rejšenjima su onda pribjegavali kauboji? Koliko znam, do role papira se u to vrijeme teško dolazilo. Još uz to su imali i one tute umjesto donjeg rublja koje su dodatno otežavale vršenje velike nužde, ali dobro ajde, ako su junaci Star Treka uspjeli pronaći rješenje za taj problem, onda su valjda i kauboji.
Recimo da se oupće nisu brisali. Uf, gadne li činjenice. Mislim, lako za ona super-kvalitena-ni premeka - ni pretvrda sranja kada praktički niti ne moraš brisati guzicu, ali što je sa sranjima poput onog legendarnog iz filma Glup i Gluplji kada uz sve ostalo, iz sebe izbaciš i dušu kroz taj mali otvor? Da li je puna šaka trave rejšavala taj problem? Zašto ja onda potrošim pola role papire prije nego uopće pomislim oprati guzicu jer to zahtvjeva opasno primicanje ruke kontaminiranoj zoni, a da i ne govorim o neizbježnom bliskom susretu?
Za kraj moram još dodati kako Ameri imaju zanimljivu izreku kad sereš tvrdo. Oni to zovu Turtleing, što bi u nekakvom našem prijevodu bilo kornjačarenje. Izreka se odnosi na situaciju u kojoj uzmeš zraka i napinješ se i crveniš ko majmun da bi istjerao taj vražiji vnićgo, i već si napola uspio, ali ti u procesu ponestane zraka i ti uz duboki izdah odustanješ, a on se povuče nazad unutra kao kornjači glava.
Ako sam makar jednome od vas koji ovo čitate upropastio ručak ili večeru – operacija je uspjela:) Pozdrav svima, vraćam se nazad na pusti otok pa se čitamo drugom prilikom.
Tejk ker:)
Post je objavljen 05.07.2005. u 19:45 sati.