Marketing
Jučer sam bila preumorna da bih išta napisala a bome nisam ni danas ništa bolje, ali ne što se tiče umora već kao nemam vremena. Dobra vijest je da sam ipak jučer prošla ispit. Izvukla sam se samo tako, nisam ništa posebno znala, no što se mora mora se. Imala sam osjećaj da ću proći, a profa je imala osjećaj da kao znam i više no slabo to iz mene izlazi, ali kao nešto ipak znam (mislim da je fulala u osjećaju). Hvala joj, zaista nisam zaslužila, ali eto treba biti sposoban sakriti sve nedostatke i izvući najviše što se može iz sebe…
Prekosutra imam drugi ispit i za sada slabo napredujem, imam još sutra da pokušam nešto naučiti no neću se živcirati. Ipak mi dva dana neće biti dovoljna, no izaći ću pa što bude. Glavno da sam jučer prošla, a s ovim što bude bude, nema nerviranja. Najgore mi je kad dođem na faks pa čujem ljude okolo kako ponavljaju i uvijek steknem dojam da nemam pojma, pa i ono što znam zaboravim. Mrzim one trenutke iščekivanja kad ću doći ne red, a tek kad sjednem na stolicu nasuprot profesorima, tad obično dignem ruke od svega, ali kad sve prođe shvatim kako to uopće nije problem. Na takav način obično razmišljam kad prođem, no dobro, sad sam još pod jučerašnjim dojmom pa uživam…Eto, samo se nadam da neću sad ostati visjeti na netu, već se moram brzo skinuti i krenuti na posao. Adios
.
Post je objavljen 05.07.2005. u 19:25 sati.