Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pianissimo

Marketing

Osuda - stepenica po kojoj se penjem.

Njena slika
04.07.2005. (pred ispit) 7h:
-čišćenje nosa, yoga, meditacija, žitarice sa acidofilom;
- nervoza, grč u želucu, ponavljanje rečenica iz knjige "Zajedništvo s Bogom" (Neala Donalda Walscha):


Ovo nije moj stvarni svijet
Svi događaji nemaju značaj dok im ja ne pridam značenje
Prividi su mi potrebni da ponovo stvorim sebe, da se prisjetim tko sam.


Želje: da bude pismeni a ne usmeni i da se ne osuđujem ako ne uspijem, već da primjenim naučeno: svaki neuspjeh vodi uspjehu i;
da dobijem 4, iako mi se to čini totalno ne u skladu sa mojim širokim, ali ne i detaljnim znanjem.


Na faksu kaos, profesor odgađa ispit do 13h jer nema dvorane. Šetam, ponavljam gradivo, pijem kavicu, pokušavam se opustiti. Misli mi skroz ispunjavaju Nealove riječi. I dalje osjećam nervozu.
U 13 h profesor odgađa ispit za sutra.
Navečer odlazim kod prijatelja i cijelo vrijeme razmišljam kako moram učiti, ali mi je već muka od učenja.
Na putu do kuće osjećam kako skroz držim vilice stegnute, trčim, vježbam, ustajem se rano, zahtijevam od sebe sve više i više i osjećam Privid Zahtjevnosti kako mi se ušuljao da ga uopće nisam primijetio. Odbacim sve.
Dolazim kući i odlazim u krevet bez meditacije tako "dragocijene" još jutros.


05.7.2005. (pred ispit, drugi put) 7:45h
- ne govorim si ništa, osvježen od noćašnjeg shvaćanja da pritišćem samoga sebe, opušten sam i spreman na Igru;
- pišemo pismeni kako sam želio, profesor postavlja 3 pitanja iz knjige od 700 stranica;
- prvi zadatak napišem super, drugi zbrljam, totalno, treći zbrljam totalno;
- od 10 do 13 čekam da dođem na red;
- oko mene skroz se pojavljuje Privid Osude, ljudi osuđuju, ja ih pokušavam slušati i promatrati bez osude, uspijevam, misli šute;
- dolazim kod profe;
- jedva da je pogledao ispit, samo onoliko da vidi da sam puno napisao i kaže: 4!
- gotovo da nisam zbunjen, ta Ja Sam Onaj Koji Jesam!
- kada bi pristao na zadovoljštinu zbog četvorke brzo bi to napajanje energijom prestalo u težnjom za još, već sutra željeti ću nešto drugo i biti tužan ako ne uspijem i biti sretan ako uspijem.


To nisam ja. Ja sam To!


Ovo nije moj stvarni svijet
Svi događaji nemaju značaj dok im ja ne pridam značenje
Prividi su mi potrebni da ponovo stvorim sebe, da se prisjetim tko sam.


Post je objavljen 05.07.2005. u 17:55 sati.