Ka šta se moglo pretpostavit iz naslova , bila je i dodjela svjedodžbi.Točnije jučer u 9.45 u Osnovnoj Školi Pojišan( prije spominjano ZŠS nema vlastitu zgradu već imamo nastavu na 3 lokacije+ tjelesni na ASK-u,Marjanu i još digod).Top vijest je ta šta san ja vidila svoga dragoga( doduše on ni ne zna da mi je dragi ali nema veze).Punih tjedan dana prije dodjele ja san se psihički pripremala na to da ću ga vidit , tj. da ne puknen od smija i plača u isto vrime kad ga vidin.Tek bi se onda obrukala (da obrukala.........malo je za reć).Izgleda da su oni imali podjelu posli nas jer su oni tek stizali. Ja san se vraćala dva puta samo da ga još malo vidin ( i zagrli me još jednom za kraj, dopusti mi da pamtim taj osjećaj.............).Zanimljivo uvik bi imala neki opravdani razlog.Prvi put san se zaletila (ma samo na tren) do Lore, Ane,Petre i Karla ka da ih pitan di će ić (a mene Darija i Coce čekaju da idemo na piće),a drugi put smo morali odnit svjedodžbu od jedne ženske iz razreda. I tako meni(i/ili nama) proša zadnji susret. Ajde baren nisan cila u depri.U redu jesan malo ali glavno da se to ne primjeti..................Ne primjećuje se jel'da????????????!!!!!!!!!!!!!!! A da skoro san zaboravila kad san išla pokupit svjedodžbu ,još jedanput san dokazala svoju smotanost. Ma nije sve moja krivnja.PA nisan ja kriva šta mi se japanke skližu na parketima.I tako ja skoro pala.Srića niko nije vidija...............osim cilog razreda.................i svi krepali od smija................. Takva je moja srića................
Post je objavljen 05.07.2005. u 15:39 sati.