Još jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem.
Taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je kiša??
Utorke mrzim - i tačka.
E da toliko sam pisao o tome kako jedva čekam ljeto da se malo "odmorim" i da uživam, a kad ono svaki dan je sve gori i gori... Sad se još moram svako jutro buditi i obavljati prktičnu nastavu od 7-15 i onda kad končno završim s radnim danom i dođem doma,onda počne da pada kiša... "REŠILO NEBO DA POTOPI SVET" i tako se upropaste svi moji planovi... šta će ti takvo ljeto onda???
Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I ja se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti...