Pregled posta

RADOST PONOVNOG HODANJA

Prošlih zagrebačkih dana samo sam se jednom vozio u tramvaju i to jednu stanicu. Navikao sam na prostore, na zrak, a toga u tramvajima nema. Ima raznih mirisa, od onih najfinijih do onih ne baš ugodnih nosu mome iskrivljenom.
Sad je dobro. Opet sam na cesti. Naime, toliko sam se zaželio nastavka puta da sam tek sada stao, nakon, ako hoćete baš znati, 16 prozračnih i tek na trenutke kišnih kilometara.
Dakle, prošao sam Sokolovac, Male Grabičane, Lepavinu, Donjaru, Carevdar, Kloštar Vojakovački i evo me sad u Majurevcu nadomak Križevcima, u kafiću Pul, Majurec cesta 78.
Oduševio me Sokolovac. Najprije zbog osnovne škole koja je uključena u eko program. Osim toga ima niz sjajnih učenika, a jedan od njih bio je i prvak Hrvatske u poznavanju zemljopisa.
Potražio sam tog zemljopisnog genijalca, ali ga nije bilo doma.
Naravno, u ovoj naftnoj eri, kad svaku minutu poskupljuju dragocjeni derivati, oduševio me i Sokolovački emirat. Naime, ovdje izgleda nema naftne krize, budući da crpke rade danonoćno i svojim vlasnicima donose svakodnevno kanistre i kanistre dragocjene i sve skuplje oktanske tekučine.

Imao sam i dva ugodna razgovora.
Najprije s generalom Rojsom. Krenuo je za Split zajedno s prijateljima. U valjda najveselijem autobusu, jer je u Piramidi Željke Ogreste osvojio besplatnu vožnju, osvojivši u Velikom finalu drugo mjesto. Rekao sam mu da je lako autobusom do Splita, ali može li on propješačiti dionicu puta sa mnom.
- Eh, gdje ne bih mogao. Ta ja sam svaki dan išao u školu, udaljenu od moje kuće osam kilometara!
- Znači, dolaziš na jedno hodanje?
- A gdje si sada?
- Kod Križevaca.
- Fino, evo ti Zdravka Vladanovića, pa se dogovorite kad da dođem.

Drugi je razgovor bio s Vladom Felkerom. On se rabi na Rabu, pa me nešao zezati. Dok ja bauljam bespućima hrvatskih cesta, on baulja bespućima rapskih ljubavnih avantura. No, dobro, Felky. Svaka ti čast i čest. A dami, koja se u deset sati prije podne onako mazno proteže u krevetu, šaljem za uspomenu rabljeni rukoljub.

Ugodno su me, kao što vidite po fotografijama, iznenadili moji novi prijatelji iz Podravke. Svako malo, na sred ceste čekala me boca hladne Studene.
A sad valja platiti ovu kafu na stolu i krenuti put Križevaca.

Post je objavljen 05.07.2005. u 13:09 sati.