Nakon 2 sata mirnog leta, sletjeli smo u Nairobi, na mali aerodrom gdje su čekala ambulantna kola koja su me, nakon kraćeg čekanja putovnice kako bih dobio Kenijsku vizu, odvezla u "The Nairobi Hospital", jednu od najboljih privatnih bolnica u ovom dijelu Afrike. Počela su mjerenja, premjeravanja, ispitivanja. Nakon nekog vremena se pojavio Dr. Silverstein, zvijezda bolnice koji je došao u Keniju prije 40 godina i jedan je od pionira ovdašnje medicine. Jednostavno, to je čovjek kojeg ne želiš pustiti iz sobe, ima nešto u njemu... Tri sata nakon svega, odguran sam u svoju privatnu sobu. Klasika za bolničku sobu, plavo bijeli zidovi, umivaonik, stol, stolice za prijem gostiju i – TV. Uskoro sam se presvukao u zeleno – plave odore za pacijente koje su bile jako ugodne za nošenje. Počele su ulaziti sestre sa raznoraznim lijekovima. Zatim je ušao dečko bez uniforme i uzeo narudžbu za večeru i doručak?!? Meni se sastojao od 15-ak jela i od toga izabereš kombinaciju od 5 jela koje dobiješ! Obred naručivanja se odvijao svaki dan nakon doručka i uzimala se narudžba za slijedeća 3 obroka. Nakon večere, na vratima se pojavio i moj stari ratni drug, kamarad i brat iz Azerbejdžana. Nisam se mogao načuditi da je već saznao. Nije ni on – poruka je putovala preko glavnog grada, Egipta, Čada i Etiopije, sve do njega??? Smijeh, zezanje, koliko su to umor i lijekovi dopuštali. Naručio sam mu brdo voća. Uskoro sam zaspao.
Post je objavljen 05.07.2005. u 13:30 sati.