04.07.
Danas sam odlučio ne iskušavati sreću: čitav dan u kući, uglavnom u krevetu s knjigom. Spremio sam si najukusniji ručak u životu, ne znam odakle mi ideje i bespogovorna odluka o znanju pripremanja pravog ručka. Kao da sam sto godina u kuhinji: priprema povrća, začini, timing, salate... izgleda da se nešto i nauči od svih ovih trauma. Tih sat vremena na nogama je bilo otprilike dovoljno aktivnosti za taj dan.
05.07
Dobro je! Upravo sam se vratio sa pregleda i liječnik mi je rekao da su sve one loše i opasne stvari iščezle, ali mu se ne sviđa moj pritisak i otkucaji srca. Zato ostajem još tjedan dana ovdje, pa ćemo se vidjeti opet u ponedjeljak. A za moje "I feel bad" rekao je da je to prirodna posljedica dvotjednog neprekidnog ležanja (ma šta kažeš, čo'čeee...). Sada samo treba biti što aktivniji. Yep! Good!
I isprika krvnom srodstvu što sam ih držao u tami i neznanju – za ovakve slučajeve namjeravam tako i dalje postupati.
Post je objavljen 05.07.2005. u 13:20 sati.