to se često pitam
ali mogu reći od danas do sutra
i pokušavam da se ne brinem previše
pokušavam i biti zdrav
pokušavam i zaraditi što više
pokušavam i ne biti Pale
često mi fali sin,
svaki dan i nekoliko puta
ali ne mogu izbiti iz sebe jednu traumu
nakon preseljenja u Zgr
u meni je sve drugačije
kao da me je nešto potpuno izbrisalo
nikako da dođem sebi,
ono što radim je borba
borba da sve svedem iz minusa na nulu..
( i imam osjećaj da ću tek tada
ponovo udahnuti )
a za to će trebati godina-dvije..
i brine me sve pomalo
i ne smijem se ni osvrnuti
ni pogledati iza sebe..
a ne smijem ni previše naprijed...
Post je objavljen 05.07.2005. u 08:56 sati.