Nikad nismo toliko zaštićeni kao kad
(sami)
boravimo unutar opni koje smo
(sami)
stvorili oko sebe. Rastežemo ih i sužavamo točno onoliko koliko nam je potrebno da bi bili sretni ili sretniji.
(Sam)
sebi je najlakše prilagoditi se.
Ali, svijet koji izgradimo
(sami)
sebi i
(sami)
sa sobom funkcionira po vlastitom savršenom uređenju samo do onda dok do njega ne dopire ništa više od nas
(samih).
Dovoljno je da netko izvana dotakne mirnu i napetu površinu naše dragocjene opne da krhka ravnoteža kojom smo
(sami)
sebe uspavali postane manje od organiziranog kaosa.
Tada ili puštamo da se opna ispuše tako da bi mogli napraviti novu, bolju, prilagođenu, ili ostajemo
sami.
Post je objavljen 05.07.2005. u 01:16 sati.