Dakle, vratila se i ja. Bila malo na našem plavom Jadranu. I sad vjerojatno mislite kako sam se kupala i uživala u blagodatima klime, ali od toga - ništa. Obveze su bile jače. Ni prst u more umočila nisam!!! E, sad znam kako je onima koji život provedu uz more pa kažu da se rijetko u njemu kupaju. Kupala sam se, ali jedino u kadi i u znoju lica svog. Tu i tamo uhvatila malo vremena za šetnju, ali ne i za izležavanje na plaži, kao što bi priličilo jednoj kontinentalki kad dođe na more. No, i tu se priča komplicira jer i nisam baš po svemu i u cijelosti ni kontinentalka budući da sam mišanca juga i sjevera. Tako se zapravo na jugu i ne osjećam strano, već mi je to povratak korijenima.
Međutim, stigli su i furešti na jug. I promatrala sam tako svijet oko sebe, strance, i malo razmišljala o njima i o nama Hrvatima koji se susrećemo s njima tih ljetnih mjeseci na našoj obali. Vozim se tako neki dan gradskim busom, kad, na autobusnoj postaji ulaze u bus mladić i djevojka noseći na sebi goleme ruksake, i sprijeda i straga. Natrpani, jedva se naziru ispod toga. Nisam uspjela dobro čuti jezik kojim su govorili, ali čini mi se da su bili ili Česi ili Poljaci. I uđu oni tako u bus, stanu sa strane koliko kod je bilo moguće, tako da ostalima ne zapriječe prolaz, a da ipak imaju mjesta sa svim tim stvarima.
No, jedan je stariji gospodin sjedio u njihovoj blizini i očito su mu, na prvi pogled, zasmetale njihove torbe (iako je imao dovoljno mjesta). Napisala sam na prvi pogled jer očigledno ipak nije bio problem u torbama, koliko u tome što se on osjećao pozvanim da prokomentira situaciju i da im malo prigovara i "da se moramo malo naučiti demokraciji" , reče. E, sad, koliko je bilo komično to što je htio ispasti važan, toliko je bilo i tragično što uopće spominje takvo nešto u kontekstu te situacije. Čini se da je kritiku, kao bumerang, uputio sam sebi. Zašto su mu zasmetali ti mladi turisti? Bili su vrlo pristojni, simpatični, nasmiješeni i rumeni od sunca. Došli su k nama i o svojim će dojmovima pričati i drugima. Trebamo li se prema njima odnositi kao prema nužnom zlu koje nam, eto, ipak donosi kakvu-takvu zaradu? Ili još gore, ružno se ponijeti prema njima samo zato što nam se čini da neće ostaviti mnogo novca jer nisu bogataši koji će dobro odriješiti kesu.
Kakvu sliku gradimo o svojoj domovini? I kako to činimo? Ljubaznošću, osmijehom, komunikacijom ili arogancijom, zanovijetanjem i davanjem do znanja da su nam oni samo tlaka, ali kad su već tu, barem da se nešto onda zaradi.
Da se razumijemo, bez obzira na sve, ni ja ne volim one koji za sobom na plaži ostavljaju smeće i ponašaju se kao divljaci, a i takvih ima. Njih treba naučiti redu, no i za to postoji način. Radije im nekom gestom ukazati da se trebaju posramiti svog ponašanja, nego se spustiti na njihovu razinu pa im tumačiti tako da i sami ispadnemo neandertalci. Za sve postoji način. No, čini se, neki se nikako naučiti toj demokraciji.
Zanima me samo kakve će biti bilance na kraju ove sezone i hoćemo li i ove godine "ostvariti rekordan broj noćenja" kao i do sada ili ćemo u novinama čitati o aferama koje nam trebaju odvući pozornost od stvarnih životnih pa i turističkih problema. A čini se da upravo njih ima rekordan broj...
Hoće li me tko razuvjeriti?
Post je objavljen 04.07.2005. u 23:26 sati.