(malo sam u zaostatku, pa se vremena objave i ne slazu sa stvarnim vremenima dogadanja, ali vec sutra cu se uskladiti)
zapravo je svaki dan ovdje takav. 4 now. iako ne znam zasto bih se uopce zalila. provodim ljeto na harvardu. sto mi fali? nista. ili mozda sve. polako gubim razum. osjecam kao da cu uskoro dozivjeti zivcani slom. ali to su samo trenuci. najlaksa je noc. jer tada spavam, naravno. ali ponekad i snovi otezavaju situaciju. postoje trenuci kada osjecam smirenost, cak i srecu. za razliku od onih trenutaka kada srce pocne lupati jace nego inace, um se smraci, tijelo otupi. dode mi da vristim, ali to ne pomaze. dode mi da placem, ali to najbolje radim samo u svojoj sobi. moja soba. ovdje su zidovi tako bijeli i prazni.
Post je objavljen 04.07.2005. u 22:01 sati.