Ovih sam dana u raspoloženju cvijeeeećeeee kako bi to rekla jedna frendica, a to me nekako podsjetilo na Florence Nightingale. O takvim bi se osobama u školama trebalo učiti, nije povijest samo politika i ekonomija.
Florence Nightingale je jedna iznimna žena koja je živila i djelovala u 19.stoljeću, a pamtimo je po tome što je osnivačica modernog sestrinstva. Bolnice s puno prozora, određen jelovnik, briga za pacijenta - zapravo su potekli od ove iznimne dame. E pa kako je to zapravo bilo?
Rodila se 1820. u Firenzi u jednoj jako bogatoj obitelji i od nje se zapravo i nije puno očekivalo - život joj je trebao biti pusto dokoličarenje. Al kad je Cvijeta navršila 24 godine, osjetila je u sebi poziv da Bog od nje hoće nešto više od toga, osjetila je da treba pomoći bolesnicima i napaćenima. I tako, odlučila je postati medicinska sestra, na opće zgražanje bliže i dalje obitelji, jer žena njezinog kalibra nije priradala u vlažne, mračne i smrdljive prostorije bolnica. (Inače, u to doba u bolnicama se liječila isključivo sirotinja, bogataši su se doma liječili.)
I tako, godine su prolazile, Florence je učila i radila, a onda je došao Krimski rat. Pokupila je ekipu od još tridesetak medicinskih sestara i ravno na frontu, njegovati ranjenike. A kako to obično biva, u ratu se nagledala svačega. Za ozlijeđene nije bila samo bolničarka, nego i prijateljica, duhovna pomoć, brižna u punom smislu te riječi. Zvali su je "the lady with the lamp", jer je danonoćno skrbila o njima i svakome bila svjetlost i nada.
Onda je bila muza jednom iznimnom čovjeku po imenu Henry Dunant, koji je 1864.osnovao Crveni križ. Reko Henry da sigurno ima još ljudi poput Cvijete koji bi pomagali unesrećenima. I nije bio u krivu.
Puna iskustva, napisala je naputak o tome kako jedna bolnica mora izgledati, od ventilacije do trijaže, kako da bude humanije, ugodnije i zdravije mjesto. Ne samo to, davala je i savjete arhitektima kako projektirati bolnice.
Otvorila je prvu pravu medicinsku školu, dotad su sestre učile samo kroz iskustvo, ali sad su imale i pravu školu. To je podiglo sestrinstvo na višu razinu i postalo je ugledno zanimanje. I danas je cijene kao osnivačicu svojeg zanimanja u ovom obliku.
Umrla je s devedeset godina nakon duge i teške bolesti, a zabranila je da joj od groba rade hram. Tako da je pokopana samo uz natpis "F.N. rođena 1820., umrla 1910."
I tako...to je kratka priča za laku noć o Florence Nightingale. Danas imamo divnu infrastrukturu, mogućnosti koje graniče s čudima, imamo svega lijepoga...
Ali, možda nam i više nego onda treba očovječivanje brige za bolesnika... I Florence Nightingale novog doba...
Bravo za sve medicinske sestre i braću koji poklanjaju pažnju svojim pacijentima.
Bravo za sve medicinske sestre i braću koji im se obraćaju s ljubavlju.
Bravo za sve medicinske sestre i braću koji, usprkos lošim uvjetima rada, i dalje vjeruju da je plemenitost i svrhovitost njihovog posla jača od problema koji ih obasipaju.
Bravo za sve cure i dečke koji su ovih dana upisali medicinsku školu, uživajte u brizi za druge i u nagradi koju ćete samo moći osjetiti u svojem srcu, a koju nijedan bankovni izvadak neće moći opisati!
Post je objavljen 04.07.2005. u 21:45 sati.