Posljednje dvije godine klonim se posebno jedne vrste ljudi: one s pojačanim osjećajem za "realnost". Oni jesu doduše kreativni, ali ta kreativnost potjeće iz beskonačne tuge. A sastoji se u beskrajnom izmišljanju determinizama: omeđivanje mogućnosti mišljenja i djelovanja sa svih strana. Kamo god da kreneš dočeka te neki fatalni kauzalni lanac. Na primjer psihološki u obliku ideologije mentalnog zdravlja.
Svijet je ljepši jer postoji vrsta ljudi potpuno suprotna prvoj. Njih karakterizira ranjivost velikim riječima. Sklonost vjeri u nemoguće. Krenut će na put bez izvjesnog cilja i ustrajati u znatiželji svoga pogleda, ponekad se umoriti, ali će već pronaći naći kako da se ne razočaraju.
Prekomjerna opkoljenost prvom grupom ljudi potpuno je promjenila pojam čuda. Ono se sastoji u ljubavnom susretu s neki/om iz potonje skupine.
Post je objavljen 04.07.2005. u 18:23 sati.