"The problem is all inside your head",she said to me
The answer is easy if you take it logically
I'd like to help you in your struggle to be free
There must be fifty ways to leave your lover»
P. Simon[/I]
Jednom ta opsjednutost ostavljanjima mora prestati.
Postaje naporno izmišljati nove oblike, još nedoživljene.
Pretvaraju se u varijaciju na temu. Kompliciraju.
Trebalo bi pokušati izgurati normalno, biti i sam ostavljen jedanput po prvi pošteni put, ne gledati ih kao potencijalne žrtve, proučavati unaprijed njihove reakcije kada im se saopći velika vijest.
Ali onaj trenutak prelamanja, žestoka, euforična bol u početku i smirivanje nakon toga. Vrijedi milijun orgazama. Tišina s druge strane slušalice, pogled u pod na ulici, težak miris još nedavno tople spavaće sobe. Bol opipljiva prstima, granica bijesa, razina tuge, korak do mržnje.
Skok s litice i umjesto pada, let prije nego se udari u zemlju. To je taj osjećaj.
Postoji umjetnost ostavljanja.
Treba ih ostaviti živima, nanesti umjerenu bol i sebi i njima, vrata samo pritvorena, da se ponovi ako je bilo dovoljno dobro.
Prvo sam ih ostavljala grubo, nespretno i naglo. Kao prva vođenja ljubavi, sav žar bio je sadržan u strasti. Ali nije mi puno trebalo da se naučim.
Sada sam postala suptilnija, dajem im priliku za revanš, izazivam ih, poklanjam prednost. Užitak je finiji, dugotrajniji, igra razrađenija. I što ih više volim, tim više ih želim ostaviti.
Intenzitet je bitan. Što sam nježnija, više boli. Što duže igram, užitak je veći.
Baš sam se danas sjetila nečeg o bogomoljkama.
Mislim da je to taj apetit.
Post je objavljen 04.07.2005. u 09:42 sati.