ŽIVOT JE ČUDO... budi zahvalan za vrijeme koje si imao!
Sanjala sam da mi je ispao zub – reče Ona. Ajme, to znači da će ti netko umrit – kaže Praznovjerni. Šta?! Da će ti se nešto loše dogodit?! Ma je sigrurno, ja to ništa ne virujem?! – kažem ja koja ne želim čut ono što mi se ne sviđa. Rekao je da će netko umrit – dodaje smireno Ona i pita – jel' to znači netko blizak?! Je, umrit će ti ribica. Jadnica sigurno ima rak mozga koliko joj je glava crvena. I čudno se ponaša cili tjedan. Jel' se to računa?! – dodajem olako, uvjerena u vlastitu nepraznovjernost.
Jutro mi donese neugodno iznenađenje, ribicu okrenutu stomakom prema gore, al' ne sasvim, jer još se borila s održavanjem ravnoteže i pokušajima da uhvati nešto zraka preko škrga... Kao da je čekala da se probudimo, da se oprosti od nas. Al' nije dugo trajalo. Bilo je jače od nje i zauvijek joj je promijenilo perspektivu, a njenu jedinu obitelj, ribicu koja je s njom provela posljednjih skoro 7 godina, ostavilo je samu.
Suze su potekle same od sebe. A tko još plače nad ribljim životom?! I to nad životom jedne male zlatne ribice?! Ta ribe ni ne govore, osim onim govorom dubina, al' ove te dubine nisu ni poznavale?! Jedini odnos što smo ga uspili uspostavit bio je onaj preko stakla akvarija... gledanjem. Što su one mogle zaključiti iz tog gledanja ostaje mi nepoznato i kao što će i njima ostati nepoznate moje suze, a još nepoznatiji razlozi ispuštanja istih. Samoj sebi postavljam to pitanje?! Ta što veže jednog čovjeka i njegove zlatne ribice u akvariju?! Ne sjećam se da su mi ispunile ijednu želju?! Ali su u mom životu od mog 16. rođendana. Bile su tri. Ali je jedna nakon godinu dana osvanula stomakom prema gore, daleko od mojih očiju. Ove dvije su nastavile kao da se ništa nije dogodilo ili se tako bar činilo mojim ljudskim očima. Dobile su i nova imena, moj otac, Praznovjerni s početka, počeo ih je zvati imenom moje Rođene i mene kad je dolazio kući i dok ih je hranio. Tako je naglašavao njihov značaj u našem domu. Bile su dio našeg svakodnevnog zajedničkog života.
I tako se to jutro nakon nesretnog razgovora o snu pretvorilo u moje preispitivanje života i odnosa... Suze su oprale što su mogle i dovele me do onog što sam ionako znala: život je čudo, budi zahvalan za vrijeme koje si imao, čak i ako su ribice u pitanju!