Dugo je,s tugom u srcu,promatrala svijet oko sebe,tužne ljude čija je tuga bila potpuno drugačije obojana od njezine.Zaboravili su ono što je Nera oduvijek znala,utonili su u san zaborava uvjereni da je budnost sama po sebi razumljiva otvaranjem očiju ujutro u njihovim krevetima.Živjeli su bez sjećanja na postojanje vječne iskre u njima kojoj je sve moguće.Gledali su život drugačije,kroz račune i poslove,liječnike i automobile.Sve što je ljudima predstavljalo brigu,Neri je predstavljalo lakoću i usputnost.
Vidjela je život kroz simfoniju plesnog koraka i prepuštanje ritmu spontano i bez očekivanja.U njezinom unutarnjem svijetu najveću joj je muku predstavljao jedan daleki Luka iz susreta u zadarskom proljetnom jutru.Većinu plesnih koraka Nera i Luka su plesali usklađeno,a onaj mali neusklađeni dio donosio je Neri bol,a bol je povezivala sa svim «spavačima» planete Zemlje.Život u različitim gradovima joj je prestao smetati kada su se počeli češće susretati u snu.Sanjala je neobične snove i Luku Učitelja u njima.Radovala se večerima znajući da će se susresti.Sjetno se zagledavala u vedrinu jutra kroz prozor svoje sobe,shvativši da slijedi još jedan dan bez njega.Ponekad je tražila smisao u besmislenosti susreta iz snova i stotinama kilometara udaljenosti koji su ih razdvajali.Pokušavala je razumjeti,a vidjevši da ne uspijeva,bježala je u život svakodnevnice.
Petak je posebno voljela,nedjelju baš i ne.Nedjelja je tražila pripremu za naredni tjedan,još jedan u kojem se trebalo kretati Zemljom među ljudima koji su zaboravili tko su.Željela je vikati punim grlom:
- Probudite seeee!!!!
a znala je da je beskorisno.Njihovo buđenje nije ovisilo o njezinim glasnim povicima.
Onaj Nerin razumski dio joj je govorio da je upravo to život,ali srce nije prihvaćalo.I dok je okolina smatrala čudnom,ali hrabrom ženom koja uz sve probleme hoda s istinskim osmijehom na licu,ona se u sebi žestoko borila i cijepala.Pokušavala je pronaći ravnotežu između života na Zemlji i života u sebi.Na dane bi uspijevala i to je činilo sretnom,a onda opet...bol,jad,računi,»spavači»,Luka.Isprobavala je načine kako transformirati bol u radost,a načini su je odveli u suvremenu bajku...
Ni slutila nije da će je njezina traganja odvesti u krstarenja internet forumima.
Prvih je dana Nera Ratnica pratila zbivanja,čitala postove i pokušavala otkriti kako će postati član te raznovrsne internet družine,a ni logirati se nije znala.Počela je polako otkrivati neobičnost u grupiranju oko istih tema i interesa,a onda se naučila i logirati,upravo kad je bila spremna.
Svaki je forum bio svijet za sebe,a kako je ona voljela istraživati različite svijetove postojanja,postala je članica više njih.Na svakom je ona bila ona,čak i na onima gdje joj nisu vjerovali da je ona.
A ona je bila...Ratnica u borbi za dobro u Univerzumu...tragatelj za sobom...pa je u potrazi iskazivala i različite aspekte sebe i čekala da vidi što će joj forumski svijetovi zrcaliti o njoj samoj.Čekala je odraz u ogledalu i provjeravala oštrinu svog svjetlosnog mača u bitkama sa zrcalnim odrazom nje same.
Susretala se s mnogima u tim malim internet gradovima.Neki su više,drugi pak manje budili toplinu u njenom srcu,ali je doprinos svakog od njih bio jednako vrijedan u njenom traganju za sobom samom na vječnom putu potrage.Ponekad je pomislila kako su forumi slični bajkama,a članovi njezinim junacima.I uvijek se pitala koliko su likovi tih suvremenih neobičnih net bajki usamljeni kad toliko vremena provode u fizičkom oku nevidljivim druženjima.
Podsjećali su je pomalo i na strip junake,kako pozitivne tako i negativne.No,pri tom je Nera Ratnica jako dobro znala da su i jedni i drugi junaci bili neophodni,pozitivni da bi štitili od negativnih i unijeli svjetlo u njihovo srce,a negativni da bi pozitivni uopće znali da su pozitivni i mogli prepoznati neiscijeljene negativnosti u svojoj nutrini i lakše kročiti putem Istine.
Da,još je štošta o njima znala,i o pozitivnima i o negativnima,i o dobričinama i o nedobričinama.Bila je pomalo tužna znajući da će uskoro doći vrijeme kada će otići iz net forumskih bajki.Bila je pomalo zahvalna na lijepim susretima tog bajkovitog svijeta.Bila je spremna taj simpatični i manje simpatičan svijet prikazati neinternet svijetu u obliku priče i vjerovati da će se naći netko tko će tu priču i čitati pa makar to bili i samo sami junaci internet forumskih bajki.
I da krenemo od početka.Zvala se Nera,Vila Ratnica.Ljudi su je voljeli i ona je voljela ljude.Voljela ih je baš kao dio sebe jer oni jesu bili ona.Predstavljali su najrazličitije aspekte njezinog ratništva,a ratništvo je odvelo do interforumskog internet traganja u potrazi za nečim sasvim drugačijim.Potraga je završila u internet bajci.Voljela je internet bajke,u njima se osjećala poput Alise u zemlji čudesa.
Vanjski svijet njezinih prijatelja ni slutio nije da Ratnica noću ne spava,da krstari internet svijetovima,internet gradovima,internet bajkama.Kako je vrijeme odmicalo počela im je pričati o njima,junacima interforumskih svijetova i njezinom pogledu na njih,na sebe.Nisu se čudili,navikli su na avanturistička traganja Ratnice,pa ako je mogla krstariti vidljivim i nevidljivim pojavnostima zašto ne bi i internet bajkama.
A ona im je pričala o jednoj Anđeli,Čarobnjaku,Ramzesu,Vicku,Atlantiđaninu i drugima iz duhovne bajke.A ona im je pričala o Luziferu,xxx,Charllote i kako sve sebi nije dao ime,junaku sa svih njezinih foruma koji joj je čak i bio sličan iako to u njegovom mračnjaštvu nitko ne bi zamjetio.Bio je jedan u više imena i volio je šetati internet bajkama,tražeći nju,Ratnicu.Negdje u sebi je osjećao da i on kao i ona traži odraze u zrcalu.Da je moguće pogriješiti njegova bi se pogreška sastojala u tome što se razlomio u nekoliko osobnosti niti ne primjećujući to.Ili je ipak primjećivao?
I Ratnica i on su imali još nešto zajedničko,tajanstvenost u predstavljanju.Naizgled su im razlozi bili različiti,a u konačnici isti.Bili su dijelovi Jednote,suprotnih polariteta.Tragali su za Jednotom na različite načine.Usprkos svim njihovim bitkama,bili su gotovo potrebni jedno drugom da bi mogli vidjeti odraz u zracalu.Šteta,baš šteta što je jedno od tih zrcala bilo razlomljeno.On je želio dosegnuti njezino cjelovito,a ona je u njegovom prepoznavala svoju snagu i moć Svjetlosti koju je nosila.Upravo on,taj čudni čudak je mobilizirao sve njezine snage,ali i potragu cijele jedne internet forumske skupine u želji da ga razotkriju.Ona je gledala sva njegova lica iskazana postovima i svojim i njegovim.U čuđenju je iz forumske post prepiske otkrivala nove dijelove sebe,negdje zametnute do tog trenutka u vremenu vječnosti.Da budemo do kraja iskreni,on ju je i pozvao iz duhovnog forumskog svijeta u druge internet forumske svijetove.Ratnica mu je bila srcem zahvalna,njegovi pozivi su je odveli na krstarenja,a krstarenja omogućila da upozna raznolikost internet forumskih bajki.
Kretala se Ratnica između dvije internet skupine kao između dva različita planeta u Univerzumu.Prva skupina pripadaše,ovom svijetu,teško razumljivom duhovnom svijetu,a druga,još neobičnijem,svijetu stripova.Razgročenih očiju od čuda gledala je u stranice koje su se izlistavale na beživotnom ekranu njezinog računala i pratila internet živote neobičnih nickova.
U stripovima je ratovala ratničke svjetlosne bitke.Dijelila je osmijehe nepoznatim licima iza poznatih nickova u obliku smajlića.Srcem je željela umanjiti njihovu fizičku usamljenost internet druženjima.A bilo ih je...cijelo nepregledno mnoštvo,i dobrih,i onih koji su zaboravili da u srcu nose dobrotu.Neki od njih su je u boju gađali osobnim otrovom kojeg više nisu mogli zadržavati u sebi,a drugi su je podupirali osmijehom.A kada bi je zaboljelo,odlazila je u iscijeljujući zagrljaj male duhovne družine.
Začudo,te je godine upoznala duhovnu družinu u fizičkom obličju i konačno su iza nickova stajali likovi.Bili su još sjajniji od sjaja kojeg su u svojoj internet forumskoj bajci ostavljali.
S junacima nick stripašima je išlo sporije.Oni su dugo vodili bitke.Ratnica ih je odlučila napustiti.Činilo joj se da je bilo dovoljno zapaliti svjetlo,zamahnuti svjetlosnim mačem nekoliko puta i otići... Dragi nickovi,mogli su pogađati do kraja vremena,no nikada ne bi pogodili da su upravo oni predstavljali njezin bijeg od jednog Luke.Trebalo joj je dugo vremena da prizna samoj sebi da krstareći pokušava pobjeći od bola koji se budio s njom,živio s njom kroz dan,sanjao s njom.Lijek za bol potražila je na najneobičniji način,u post prepisci sa strip nickovima.Željela je vjerovati da će iza sebe ostaviti u njihovim srcima tračak nade da može biti sasvim drugačije,da će na nekom od njihovih lica zatitrati barem osmijeh kada se sjete nekog od njezinih postova.
Da,slično privlači slično,a različito različito.Ma kako se to činilo apsurdnim upravo u internet forumskoj bajci je to uvidjela do najsitnijih detalja.Privlačila ih je bol i po tome su bili slični,privlačilo ih je i različito poimanje boli,po tome su bili različiti.
Za Luku nije bilo mjesta u tom svijetu.Nera je u njemu tražila sebe na sasvim drugačije načine od Lukinih pouka u snu.
Pokušavajući pobjeći od Luke u svom srcu.pitala se da li su moguće internet ljubavi,a da bi saznala navraćala je na forume i vremenom upoznavala likove koji su stajali iza svojih nickova.Nadala se da će neko od tih lica zasjati jačim sjajem od Lukinog,da će netko obojati dan blistavijim bojama od Lukinih,nadala se...
Vrijeme je neumitno prolazilo.Nera je u svakom internet licu vidjela ljepotu postojanja,ali ne i Luku.Bijeg od jednog sasvim neobičnog Luke darovao joj je bogatstvo novih poznanstava,poneko prijateljstvo i mnoštvo radosti,ali sjećanje na Luku je ostalo jednako živo svakim otkucajem Nerinog srca poput bogatstva samog života.
Post je objavljen 03.07.2005. u 23:29 sati.