Pregled posta

HISTRIONI ZA SVA VREMENA

Miro Gavran napisao je Vozače za sva vremena ili Hercegovci za volanom. Taj je tekst režirao Zoran Mužić, a Histrioni su predstavu postavili na Kabaret scenu Gumbek, u dvorištu Osnovne škole Miroslav Krleža, gore na Kaptolu.
Naravno, ni ova predstava nije mogla bez glazbe Arsena Dedića, starog Histriona i vrsnog glazbenika.
Ako se hoćete nasmijati i usput narugati mnogim prepoznatljivim političkim situacijama, koje nas tužno obveseljavaju već popriličan broj godinica, onda pohrlite na Kaptol i pogledajte ovu uspjelu Gavranovu satiru, tim više što je Mužić slijedio ideju pisca, a glumci su bili onakvi kakvi i jesu Histrioni, prpošni i duhoviti. Izvrsna je Slavica Knežević i njen razigrani partner Zvonimir Zoričić, kao bračni par Štefanija i Francek. Svesrdnu pomoć imali su u svojoj lijepoj kćeri/zavodnici Žaklini, koju je odlično odigrala Marija Borić, i zavedeniku Juri, u vrlo dobroj interpretaciji ozbiljnog Ivice Pucara, te spretnog intriganta Nikice, u sjajnoj izvedbi Siniše Popovića.
Predstava je na repertoaru do četvrtka, 7. srpnja, a potom kreće na turneju brodom, kako to već trideset godina čine Histrioni.

A kako je bilo? Pa, kad je o Histrionima riječ, onda se mora reći da je štimung bio odličan. Bili su tu mnogi davni i novi Histrioni, brojni uglednici i ona prava histrionska publika, neopterećena kazališnim čitanjima i iščitavanjima. Došli su se zabaviti uz vrlo uspjelu Gavranovu komediju i to je sve.
Ovdje sam susreo stare prijatelje, kao što su Bobi Marotti, vječni mladić i priznati ljubitelj i ljubimac. I jedno i drugo – žena. On voli njih, one njega i to je magija koja traje gotovo cijelo stoljeće.
Arsen Dedić je došao u majici na kojoj piše NEMAM VREMENA. Arsen je uvijek pun duha, pravi šarmer s pokrićem.
Bio je tu i moj stari prijatelj Slobodan Bobo Praljak, sad umirovljeni general HV. Raspitivao se kako napreduje tekst koji pišem o njemu, a riječ je o jednom davnom druženju na Pulskom filmskom festivalu. Ovdje, među Histrionima, kao da je doma. Praljak je, između ostaloga, završio i režiju na Akademiji, pa mu je glumački svijet prirastao srcu. Osim toga, i on je vezan uz Histrione, jer je davno režirao jednu predstavu. S njim je i njegova žena Kaća.
Naravno, bez Žarka Potočnjaka se ne može. On je Histrion od prvoga dana, isto kao i ja. Naime, u doba kad je Vitez osnovao Histrione, ja sam bio u braku s njegovom sestrom. I, tako sam, kad mi se god ukazala prilika, pomagao bivšem šogoru. I kao novinar, i kao kuhar, i kao vozač, i kao scenski radnik i kao, bormeč, glumac. Zamijenjivao sam u jednoj predstavi Ivicu Zadra, ali o tome ne bih želio govoriti.
Žarko je vrstan kompjutoraš. On gotovo sve uloge vježba na kompjutoru. Neki kažu da je zato jako dobar, ali ja mislim da je on bio jako dobar i kad nije bilo kompjutora. Naravno, Žarko je iskoristio prigodu i napisao nekoliko riječi. Budući da mu se žurilo, a vidljivost je bila slaba (što se vidi i po fotografijama), nije ni čudo da je napravio nekoliko tipfelera.
Bili su tu Kiki Kapor, koji me je zezao da sam odustao od puta, zatim Miro Međimurac, kazališni režiser, brigadir HV, negdašnji šef SIS-a i ambasador u Švicarskoj. Bilo mi je lijepo vidjeti Duška Valentića u još ljepšem društvu, tihu i čini mi se preskromnu Branku Cvitković (u sredini), jednu od naših najboljih glumica-komičarki, Miljenka Mitrovića u društvu Vlahe Srezovića, Pavu Kremenića u blagom društvu divne Blage i mnoge druge vesele Histrione.
Dakako, ni ova premijera nije prošla bez, znate več, Vlade Svibena. On mi je obećao javiti što je s onim slavujima ispred klijeti njegova brata.
Dakako, Miro Gavran je došao praćem suprugom, izvrsnom glumicom Mladenom Dervenkar. A snimio sam ga u obiteljskom ozračju, bio mu je brat itd.
Mužić je imao ruku u gipsu. Bio je zadovoljan reakcijom publike, a to zadovoljstvo nije skrivao.

Prije same predstave, Vitez je održao slovo o Histrionima, a Duško Ljuština prisjetio se Mladena Crnobrnje Gumbeka, dok je bistu svoga oca otkrila njegova kćerka, scenografkinja ove predstave, Marta Crnobrnja.

A kakav bih ja otac bio da ne spomenem šefa tehnike i njegovu djevojku, propagandisticu Histriona, dakle svoga sina Ambu i Ivanu.

Poslije predstave nastavilo se histrionski družiti do ranih sati. Mene, ovaj put, nije bilo.

Post je objavljen 03.07.2005. u 22:34 sati.