Ovog ljeta u naše živote ušla je Bridget Jones. Znate nju, zbunjena, plava, bucmasta Engleskinja koja je napisala par dnevnika i bila glavni lik jednog filma. Ovog ljeta bila je dosta velika histerija za njom jer je u kina došao film “Dnevnik Bridget Jones” sa slatkom malom Renee Zellweger u glavnoj ulozi. Bridget je draga osoba, ima nekoliko prijatelja s kojima je zbilja dobra, nije pakosna, strpljiva je sa svojom dosadnom mamom, plava je, muče je kilogrami, ima probleme na poslu i silno želi naći muža...Bridget je jedna od nas, modernih žena.
Odjednom su ženski časopisi tražili hrvatske Bridget, učili su svoje čitateljice kako se ponašati poput B. J., neke jedva poznate zvjezdice izjavljivale su ponosno “Ja sam Bridget Jones!”...Bridget Jones je po kratkom postupku postala nova heroina našeg doba: utjelovljenje moderne žene, netko s kim se svaka djevojka može poistovjetiti. “Ona nam je pokazala da nismo jedine koje smo izgubljene u svijetu i svome životu. Napokon imamo idol koji je nama sličan u svojim nesigurnostima, pogledima na život, vrijednostima”, kliču potlačene žene diljem Lijepe naše. Ma nemojte. Mene je, ovako čisto osobno, sram kada čujem tako nešto. Ni ja ne znam programirati video, ali tu svaka sličnost između mene i B.J. prestaje. Plaši me pomisao da ima toliko žena i djevojaka koje su toliko uplašene, izgubljene i zbunjene kao Bridget. Dnevnik Bridget Jones je meni savršeno štivo za plažu: lagano, smiješno, pitko pisano, ali ništa više od toga. Čini mi se stoga dosta tragičnom činjenica da žene danas imaju živote poput ljetnog štiva i još ponosno kliču “Ja sam Bridget!”. Identificiranje s Bridget ide do te mjere da su cure na maturalcu sve u šesnaest kupovale “one cigarete koje puši Bridget Jones”. Ona neuspješno vodi bitku s viškom sala, ima jako napornu mamu kojoj se ne može othrvati, nalazi svakakve svinje za momke, želi prestati pušiti, a ne može, želi prestati piti, a ne može, nesposobna je dobro obaviti posao, ne zna gdje je Njemačka, a apsolutno svaki put napravi budalu od sebe, ne zna programirati video....Evo s čime (kime) se “mi žene” spremno identificiramo. Kao da se feministički pokret nikad nije ni dogodio, ili je bio samo jedna velika i glupa pogreška.
Zašto su se žene – jednako tako masovno, kao što se sad identificiraju s Bridget Jones -–borile za samostalnost, za mogućnost samoaktualizacije bez pomoći “jačeg spola”, za pravo da dobivaju jednako dobra radna mjesta kao muškarci, da odgovorno participiraju u politici...da bi im se sve to obilo u glavu tridesetak godina poslije? Jer što želi Bridget Jones: biti mršava, mršava, mršava te naći muškarca i udati se. Ona želi biti odrasla žena, ali uporno ostaje djevojčica, izgubljena u svome životu – a na pravi put je može vratiti tek pravi muškarac, kojeg, pak, može osvojiti jedino ako bude mršava, glatkih nogu, plave kose, savršene šminke i najvažnije – zatvorenih usta! Ona je prazna i plitka, dileme kojima posvećuje ozbiljno razmišljanje su tipa “Cosmo ili Elle?”. Ona je nesigurna u vezi sa svime u svom životu, ne zna što hoće (OK, neću biti nepoštena, ona dobro zna što želi – muža), ne zna zašto i kako uhvatiti malo kontrole nad svojim životom. Eto, to je heroina, uzor, utjelovljenje svake moderne žene. Znam da uzora u današnjem svijetu ima malo i da su ljudima potrebni, ali zašto, zašto, zašto Bridget Jones!?
Dea Ajduković
Post je objavljen 03.07.2005. u 20:50 sati.