Eh kako je lijepo kad je čovjek zdrav…Zubobolja je gotovo prošla, ma sigurno jest dok mogu žvakati žvakaću a bome je nestala i vrećica čipsa od paprike koju je mama kupila svojoj kćerkici samo da ne bude nervozna…Baš sam morala početi pisat o sebi u trećem licu, joj mrzim kad to ljudi rade, uglavnom ne jedem ja čips od paprike, jedem obični, mislim da mi je ovo prvi put u životu da sam sama pojela cijelu vrećicu čipsa od paprike. Ajme koje gluposti pišem, nije važno, nemam ništa za pametno pa eto..
Sutra idem u Rijeku na ispit, i ovako se spremam, sjedeći za kompom, uživajući u sitnim porocima, razglabajući na telefon, gledajući dječji izbor za najbolju pjesmu. A čuda, jeste li gledali?, pobijedila sestra Dine Jelusića, aaaaa je. Malo sam i učila, ali samo malo, no sutra moram proć, moram, jadna li sam vam ako ne prođem..
Neću se živcirati, neću, neeeećuuuuu, a što ako padnem, hmmmm.
Ovo nema smisla, ako ovo objavim onda će svi misliti da sam loca, jesam, jesam… Tako vam je kad ne znate kud ćete sa sobom pa počnete pisati stvari koje nemaju veze s vezom, hehe, blago se meni…Ništa, ne želim duljiti, ujutro se rano dižem, kasno vračam, a svratit ću na jedno kupanje u Crikvu i vjerujem da će me to dobro osvježiti nakon svih ovih dana patnje, borbe s vrućinom, zubom i svim drugim glupim «sitnicama». Adio ljudi što bi rekla Goge Bjondina….
Upravo mi je ispod prozora prošla susjeda, ma šljiviš sve, odoh ja na zrak, pa nek vas ne budu čudile sutra loše vijesti..."Jednom se živi...."

.
Post je objavljen 03.07.2005. u 20:08 sati.