Kao što sam u prethodnom postu spomenula, danas sam dan iskoristila za druženje sa frendicama. Dan je osvanuo topao, no ne prevruć, sunce se povremeno skrivalo iza oblaka…idealno za šetnjicu i kavu na Korzu. Prije nego što sam se našla sa svoje tri mušketirke, malo sam prošetala po robnoj kući, pa mi je sinulo da bih si baš i mogla pokloniti nešto. Na primjer, parfem. Moj omiljeni Simply od Cliniquea je na samom kraju (no dobro, nije to moj jedini parfem, ali kada jednog ispraznim vrijeme je za novog).
Ja sebe često obradujem malim poklončićima, no najviše si volim poklanjati parfeme. Naime, od svih parfema koje sam imala u životu, najviše ih je bilo upravo onih koje sam si poklonila sama. Bilo je i onih koje mi je netko poklonio (neko muško najčešće, a tu i tamo, vrlo rijetko, poneki zahvalni pacijent/ica), no ti su, nije me sram priznati, najčešće završili kod moje mame ili neke prijateljice – rijetko netko drugi pogodi moj ukus kada su parfemi u pitanju, osim kada mi pokloni parfem koji već imam.
Glupost, reći će netko – pa stalno kupujemo nešto samom sebi, po čemu bi to bilo poklanjanje?
Ali, razlika postoji. Svakodnevno kupujemo stvari koje su potrebne isključivo nama samima – od hrane, do odjeće, obuće, namještaja, kućanskih potrepština, sredstava za osobnu higijenu, do CD-a, knjiga, kozmetike. No, kada si nešto kupujemo s namjerom da si poklonimo, onda je količina emocija unesena u tu kupovinu ista kao i kada biramo i kupujemo neki poklon kojeg sa puno ljubavi i pažnje želimo pokloniti nekome kojeg volimo, tko nam je drag i kome poklonom želimo poslati poruku : volim te, drag si mi i puno mi vrijediš, želim te maziti, ugađati ti…
Kada kupujemo parfem, pročitala sam već davno to negdje, moramo biti dobro naspavani, ne smijemo prethodno piti kavu, čaj, kakao, jesti čokoladu ili začinjena jela, ne smijemo pušiti ni nositi na sebi miris, jer svi ti stimulansi i mirisi utječu na našu percepciju mirisa. Također, ne treba odjednom isprobati više od 3-4 mirisa, jer se nos i njegovi receptori za miris zamore.
Ja sam htjela probati Escadin Rockin’Rio no nije bilo testera. Cliniqueov Happy-i-još-nešto je previše sličio na Simply. Na kraju sam se krzmala između CK-ovog Eternity Summer-a i Miss Dior Cherie, pa kako sam imala osjećaj da mi je Eternity Summer prebrzo “nestao” sa kože, odluka je pala na ovaj potonji. I čini mi se da je dobar izbor – baš sam zadovoljna!
Tako sam popeglala karticu i sva ushićena otišla do “Corsa” naći se sa curama na kavi! One su se oduševile parfemom, svima se dopao.
Nakon kave sam još u shoppingoholičarskoj ekstazi koja je (a ovo nije moje otkriće, iako ga potpisujem) poprilično nalik na postkoitalni dobar feeling, otišla mami odnijeti neke sitnice koje mi je naručila da joj donesem iz grada.
Baš je kod nje na ručku bila prijateljica, i za divno čudo, objema se moj novi miris svidio. No, moja mamica draga ne bi bila živa, da nije našla neki “ali”…ovaj puta je to bio komentar moje linije. Kćeri draga, ti si se nešto udebljala u posljednje vrijeme (sa čime se odmah složila ona zmija od njene frendice…čuj, X…je li se to tebi nazire podbradak…grrrr)…izgleda da su tebe ovi dani u Umagu zaokružili! Da stvar bude gore, majka je u pravu…stvarno sam primijetila da mi se malo trbuščić popunio, što je za mene neobično, jer su moja “jača” strana uvijek bili bokovi i guza…večerice, pokoja pivica i koktelčići su ovaj puta, možda i zato se baš nisam ubijala plivajući, uzeli danak. A možda sam već i došla u godinice kada organizam voli skupiti koju zalihicu (da ne kažem da mi se bliži klimakterij, hehehehe, upotrijebila sam ovaj krasni eufemizam)?
Stoga, kada sam došla kući, nisam napravila planirane zelene tagliatelle sa gorgonzolom, već sam narezala krastavac, papriku i pomidor i začinila sam samo sa malo luka srebrenca i velikom žlicom razmrvljenog grabancijaša, pa sam se odlučila za danas zadovoljiti ovom varijantom šopske salate i ničim više.
Za navečer sam se dogovorila sa K.otići u pohode po riječkim kafićima i terasama. Najprije smo mislile otići pogledati “Cosi fan tutte” ili u kino “Rat svjetova”, no kako smo na sve zakasnile, otišle smo na piće…ona Coca Cola Light, ja Pago od ananasa bez dodanog šećera. Nakon druge ture njoj je aspartam virio iz očiju a meni lišće od ananasa iz nosa, pa smo u idućem kafiću prešle na “žešće” – ona na Cynar sa sodom, a ja na Studenu s okusom jabuke!. Nakon druge ture, Studena mi se definitivno popela do ušiju, pa sam odlučila presjeći – sa gaziranom Jamnicom!
Kada sam maloprije došla doma, skoro mi se usput ponovila Beštijičina nedavna “nezgoda”, no ipak sam suhih gaća stigla do WC-a! Ahhh..koje olakšanje! Moji su bubrezi večeras zaslužili udarničku značku.
Nakon toga sam upalila TV i komp…no, zavijanje iz želuca je nadglasalo jačinu zvuka sa ekrana.
I tako sam, gladna kao pas, pokušala pročitati barem vijesti, no nije išlo…pa sam zaboravila na ponos i još jednom pokazala kako je moj karakter nadasve fleksibilan…i otišla napraviti si mali sendvič od integralne ciabatte sa sjemenkama suncokreta u koji sam stavila par fetica purećih prsa.
Ahhh, odmah mi je svijet ugodnije mjesto za život. Osim toga, tko je vidio da se dijeta započinje subotom?
Post je objavljen 03.07.2005. u 03:38 sati.