ovo sada..nece biti logicno..ali kada je..nadam se da cete shvatit...
u posljednje vrime puno razmišljam..o propuštenim prilikama...o neizgovorenim rijecima..rjecima..tako malim..a ipak tako..teškima..rijeci poput...volim te..nedostajes mi.. hvala..stalo mi je do tebe..oprosti..svidas mi se..ma onim rjecima..koje koliko god kratke bile..sadrze citavu tvoju dusu..koliko puta se ih propustili reci..koliko puta ste otisli..bez ijedne rijeci...ja znam da ja jesam..nekoliko puta..prvi put..nisam mogla reci..2 tako male rijeci..reci volim te..i sada..zalim stvarno zalim..jer taj dan..sve sto sam zeljela napraviti bilo je viknuti..iz dubine duse...samo viknuti..volim te..ali nisam..samo sam otisla..okrenila leda..ali nije samo to propustena prilika..bilo koji put..kad nekome ne kazete sto osjecate..to je propustena prilika..jer mozda jednom dode dan kad im to vise necete moci reci..i sto cete onda..zaliti cjeli zivot..jer onda niste mogli..zato..iskoristite svaku priliku u zivotu..da nekome svome dokazete da je stalo nece vam uzeti previse vremena...dovoljne su samo dvije rijeci..njih mozete izgovoriti u minuti..a odmah ce vam biti lakse..vama jer ste to skinuli sa duse..njima..jer je nekome stalo..ali ipak...ne uzimajte te rijeci olako..jer i one..koliko god ljepe bile..mogu slomiti srce..ako to zbilja ne mislite..pazite sto radite s njima...jer sve ovisi o osobi kojoj su upucene..o tome..zasluzuje li ih ona..i da li vi to mislite...zato pazite..kome poklanjate te rijeci...a i od koga ih primate..
Post je objavljen 02.07.2005. u 23:25 sati.