Cijeli dan gledam Live Aid.
Prije 20 godina bile smo kod Mirne: Mirna, Sanjcho i ja.
Bebu Davida sam ostavila kod bake. Siroče Kolja bio je u vojsci. Pajo je putovao po Europi s ljubovcom Vicky.
Nas tri smo gledale koncert cijelu noć, a uveseljavala nas je Mirnina preluda tetka s još luđim kćerima koje su baš tom prilikom odlučile svoditi neke obiteljske račune s Mirninom mamom (koje prigodno, nije bilo doma) pa su nas zivkale na telefon i pametno šutile na drugoj strani linije. Totalni nezaboravak.
Sanja se odlučila udati za Freddyja Mercuryja iako smo je Mirna i ja upozorile da je Freddy gej.
"Nema veze", rekla je ta vječita optimistkinja.
No, kada je nastupio Mick Jagger, mače se predomislilo pa je na koncu ipak odlučila poći za debelousnim.
20 years on.
SMSala Sanjcho da je pitam je l' gleda Live Aid, ali sirota je kod staraca. Tata je teško bolestan i čini se da je došao kraj. Čut ćemo se kad bude sama.
Mirnu ne mogu dobiti, jer imam stari telefonski broj i javio mi se neki ljubazni gospodin koji za obitelj Pettingel nikada nije čuo.
Mirna je u engleskom coutrysideu, u okolici Kenta, i zabavlja se s Rosie i Jamieom koji su pri nedavnom posjetu Zgbu totalno oduševili Cixija. Mora da smo previše čitale Jane Austin, njoj se literatura fakat uvrnula u život.
Dabit u međuvremenu mrzovoljasto peče hamburgere u McDonaldsu. Veli da ne gleda Live Aid. Možda stigne vidjeti nešto kasnije navečer. Za Kolju ne znam. Pajo spava na sofi, a Vicky je u Buenos Airesu s mužem profesorom književnosti i dvoje djece.
Inače, moji fejvoriti s ovog koncerta su Scissor Sisters.
A sutra idem na White Stripes u Archu, juhu, juhuuuuuuu!!!!
PS. Oblaci su amsterdamski.
Post je objavljen 02.07.2005. u 22:11 sati.