Psovanje je grrrozno, još je gore kad čuješ neku curu da sočno psuje, nije lijepo, jelte.. A jebiga
, psujem i ja, omakne se!
Naravno, kontrolirana sam psovačica. Pred nekim frendovima nikad ne psujem, pred nekima drugima toliko psujem da se počesto sama u sebi pomislim u jebote, koliko psujem danas. Ne govorim nikad k***c, p***a, p***a, to mi je too much vulgarno. Sklonija sam ovim seksualnim-aktivnostima psovkama. I tu pazim da nekog ne uvrijedim, jer mi je omiljena jebat ga, štoćereći neka netko treći jebe nekog četvrtog, jer mi što diskutiramo sigurno nećemo, prefini smo.. Ili jebi ga, mislim ne baš bukvalno da ti jebeš, nego neki treći, četvrti, peti.. ovisno koliko nas je pa plus jedan.. e taj jedan nepostojeći on neka jebe.. to.. nešto. Ima ljudi koji mi baš simpatično psuju, ono odvališ u kojem kontekstu i koje psovke uvaljuju, nasmiju te.. Drugima, pak, psovke straaavično loše zvuče. Ono.. da se zabezekneš, napraviš :gulp: i streseš se, itd. kako grdo zvuči! 
I sad čitam T-portalu da su Hrvati svjetski velemajstori u psovanju. Među najžešćim su psovačima uz Srbe i Bosanace i naši sjeverni susjedi Mađari, zatim Bugari, Rumunji, Turci... Ono što Balkance čini originalnima radnje su koje opisuju psovkama. Ne znam jesmo velemajstori, ali da imamo sočne psovke - imamo! Kažu da su u Nizozemskoj u nekom mjestu Staphorstu i Remerswallu prije mjesec dana službeno zabranili psovanje Boga. Samo me zanima kako će to provesti u djelo! Uvijek me zabavljalo strancima prevoditi (na engleski) naše psovke, ljudi su se, dok bi se ti cerekao prevodeći, s a b l a ž n j a v a l i ili jednostavno nisu kužili. Mislim, de ljudi, koga mi sve ne jebemo po psovkama pa to je strašno (obitelj, sunce, Boga, zemlju, život općenito, sumpor, državu, svemir, itd.)! Čak i skraćeno: jebem ti sve po spisku!
Evo, baš danas pročitala kod Bauštelke kako njena stara kaže uzjebano, o jebooote..
odmah mi se svidjelo, nevjerojatno šta naš narod više neće smisliti!
Psovka je izraz emocionalnog stanja, no mišljenja jezičara je li ona jezično bogatstvo ili deformacija različita su. Osim emocionalnog stanja, psovka je katkad izraz komunikacijske nemoći. Psovka ima socijalni karakter, no ne smatra da pripadnici nižeg staleža psuju više, nego obrazovaniji ljudi prihvaćaju konvencije, dok u neobrazovanih nema zapreka psovanju. Evolucija psovke je vidljiva. U srednjem vijeku postojale su isključivo kletve, u 20. stoljeću nastaju prave psovke namijenjene isključivo vrijeđanju, a danas su već dio uobičajenog govora, na koji se u svakidašnjici ne osvrćemo. Slažem se da psuješ onda kad ne možeš izraziti neku svoju emociju/stanje, kod mene je to najčešće čuđenje, uz facu daj-me-nemoj-zajebavati
(skraćeno: nemoj-me-jebat). Ili onak' hoćeš da nešto zvuči frajerski pa ga ispališ! Tek onda eventualno razlog psovanja može bit neka ljutnja. U biti, kad sam ozbiljno ljuta ne psujem, ovo su više onako bezazlene ljutnje/psovke. Ali nisam onaj tip koji će vrijeđati psovkama, to nikako.. užas, plaše me i grozim se onih koji psuju - i misle ozbiljno! No, ne slažem se da su psovke postale dio (bar ne mog) svakodnevnog govora.
Usput, fotka uz post.. znam da je ovo staaara fora, bar jedno četiri godine, ali možda ima onih koji je nisu vidjeli. Oni koji su je vidjeli, mogu se podsjetiti, meni je geeenijalna.. kako psuju Slovenac i Srbin, u slikama i u prijevodu! Jebeno!
Kliknite samo na sliku..
Post je objavljen 02.07.2005. u 16:45 sati.