Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/borut

Marketing

Post bez slike

Odlucio sam napisat post bez slike! Ne iz nekih posebnih razloga ili zato da nesto lijepo napisem, nego jednostavno jer nemam cime snimiti, a neda mi se trazit i skidat s interneta. Poceo sam se malo plasit onih koji stite (dakako s pravom) autorska prava. Prica se o tuzbama na ogromne iznose, a radi naivnog koristenja slike koju je netko negdje objavio.

I tako sam morao pronaci temu za pisanje, pa kako nisam znao o cemu pisat stavio sam naslov "Post bez slike". Dobar naslov i ovo sto sam napisao vec bi bilo dovoljno da zavrsim i odem glacat kosulje za 5 radnih dana slijedeceg tjedna. Ali to bi bilo prejednostavno! Jos jednostavnije nego li uz dobru sliku napisat komentar! A i pada mi na pamet koliko napora moraju uloziti svi ti knjizevnici koji pisu puste knjige, a bez i jedne fotografije. Sve drze u glavi i polako raspredaju dogodjaje gradeci svoje romane, pripovjetke, drame, igrokaze ..., pa onda to netko objavi i svi su zadovoljni, racunajuci i nas citatelje. Zakljucio sam da je to sigurno drukciji soj ljudi od mene koji jos uvijek ne znam o cemu pisat!

Pitao sam ja i Vesnu (ona u 99% posto slucajeva ima pravi odgovor na svako pitanje), ali mi nije bila od pomoci, jer kad sam joj potanko objasnio moju namjeru samo se je berekinski nasmijala dobacujuci da ona vec ima pripremljen komentar na ovaj moj "Post bez slike"! Ona ima komentar, a ja jos ne znam sta pisat?!?

Tako je bilo i sinoc dok smo gazili vlazni pijesak nase plaze koju je oseka prepustala kupacima i setacima. Vesnin tibetanski vidar odlucio je da treba svaki dan pjesacit jedan sat. I jucer smo poceli. Za prvu turu bilo je vise nego dobro i sjeli smo umorni na kamene gromade kojima je odijeljen tzv. dio za kupace od ostatka obale i pustinje po kojima divljaju svakojaka vozila i predstavljaju opasnost za sve prisutne. Dakle, tu smo sjeli kako bi prikupili snage za povratak i promatrali kako se sunce gubeci svoj zar, pa ga se je moglo gledati i bez zastitnih stakala, priblizava horizontu.

Pored nas, niti deset metara s desna, uz samu liniju mora koje se je neprimjetno povlacilo, stajala je gospodja u zrelim godinama. Bila je odjevena dosta nonsalantno, a paznju su privlacile bogato vezene cipke na zavrsetcima njezinih kratkih hlaca, koje su dosezale do iznad koljena. Preka ramena je imala prebacenu platnenu torbu. Bila je gologlava, neprekratke kovrcave kose boje meda. Nezainteresirana sa zbivanja oko nje, lagano je izvodila pokrete ti chi-a. Prenosila je tezinu s jedne na drugu nogu i onda, nogom koja je bila u zraku, pravila kruzne pokrete, najprije samo stopalom, pa citavom nogom. Ustao sam i pokusao imitirati njene kretnje s teskocom odrzavajuci ravnotezu. Sunce je vec bilo vrlo blizu kraju dnevne putanje i gospodja je prestala s vjezbanjem, koncentrirajuci se potpuno na zalaz.

Sa nase lijeve strane lijeskala se voda koju je plima nanijela prije nekoliko sati, pa je tu sada tvorila malo, dvadesetak metara dugacko i oko deset siroko, jezerce dubine mozda jednog pedlja. Idealno mjesto za sigurnu igru dviju djevojcica predskolske dobi, koje jos ne trebaju prave kupace kostime. Jurcale su vodom, a njihovi roditelji su samo povremeno prekidali burni razgovor, pogledavajuci gdje su im kcerke. Razgovarajuci, glasno su grickali sjemenke i pljuckali ljuske svuda uokolo tvoreci nered kojeg ce tek nocasnja plima srediti. Njihovim djevojcicama je vec bilo dosta vode, pa su prisle ogradi od kamenih gromada na kojima smo mi sjedili i zapocele neku svoju novu pricu. Zaigrane, presle su na drugu stranu ograde, nama desno, nevidljive ocevu oku, koji se je neugodno iznenadio kada, okrenuvsi se prema jezercu, nije vidio djecu! "Paz!" prolomio se je krik, a prestrasena curica je provirila izmedju stijenja i viknula "Tata, ja sam ovdje, ne brini!".

Ni ova iznenadna, doduse kratka, galama nije omela gospodju koja je i dalje stajala nepomicno. A sunce, kojeg je ona gledala, je pocelo gubiti donji dio kruga. Dobilo je oblik leteceg balona i boju... ...cini mi se da mi se tada rodila ideja o pisanju Posta bez slike, jer sam pitao Vesnu koje je boje sada sunce. Vesna mi je pocela objasnjavati da je to neka roza narancasta, purpurna boja, ali fluoroscentna pa ju je tesko definirat.

I kako da ja onda napisem post bez slike kad ni boju sunca, pa niti uz Vesninu pomoc, ne mogu opisat?




Post je objavljen 02.07.2005. u 16:14 sati.