Profesor David Dolphin sa sveučilišta British Columbia u Vancouveru privukao
je 1985. pozornost javnosti medicinskim objašnjenjem o vampirima, navodeči da su
patili od prirođene bolesti zvanoj Porfirija ili punim nazivom Porphyria eythropoetica,
a koju zovu još i «Drakulina bolest». Bolest je uzrokovana manjkom posebnog
enzima. Ova bolest može biti nasljedna ili stečena. Okolišni čimbenici kao što su
lijekovi, kemikalije, ishrana te izlaganje suncu mogu, ovisno o tipu porfirije, znatno
utjecati na težinu simptoma. Porfirije se nasljeđuju od jednog ili od oba roditelja.
Polovina potomaka te osobe može naslijediti dominantan gen i bolest.
Simptomi su oticanje, osječaj pečenja, svrbež i crvenilo kože tijekom ili
neposredno nakon izlaganja sunčevom svjetlu, uključujući svjetlo koje prolazi kroz
prozorsko staklo. Simptomi obično slabe nakon 12-24 sata i cijele bez značajnih
ožiljaka i promjene boje kože. Ponekad se simptomi javljaju tek nakon produženog
izlaganja sunčevom svjetlu. Kožne promjene počinju se javljati obično tijekom
djetinjstva. Teže su u ljetno doba i mogu se poavljati tijekom života. Neki nosioci
gena za ovu bolest nemaju simptome cijeli život i mogu imati normalne razine
porfirina.
JESU LI BOLESNICI S PORFIRIJOM VAMPIRI?
Biokemičar Dolphin je predložio teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja
mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili slijedeči:
Bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na svjetlo; čak i umjereno izlaganje
svjetlu može ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koža lica moze biti ožiljkasta,
nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi očnjaci mogu biti uočljiviji.
Kako bi izbjegli sunčevo svjetlo osobe s teškim slučajevim porfirije izlaze
jedino noču, daljnje vampirsko obilježje. Porfirija se pokušava liječiti krvavim
proizvodima pa su žrtve porfirije mogle pokušavati samo-liječenje pijenjem krvi drugih
ljudi. Porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog
događaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolešču, što je
vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti. Hrana koja aktivira enzime koji
uništavaju hem, i pogoršavaju simptome porifirije, poznato je sredstvo za tjeranje
vampira češnjak! Pa ga bolesnici izbjegavaju. Baš kao i vampiri.
Sveukupno izgleda zanimljiva kao teorija no profesor Dolphin nikad nije
objavio formalni znanstveni članak u kojem bi opisao svoju teoriju.
Recimo teške promjene na koži bolesnika javljaju se samo u iznimno teškim
oblicima bolesti, a bolest je sama po sebi vrlo rijetka, što ne daje dovoljno materijala
za široko rasprostranjenu priču o vampirima. Navodni vampiri ekshumirani u 18.
stolječu nisu imali nikakve nakaznosti lica i prstiju. Ideja o vampirskom izbjegavanju
svjetla možda ima i veze sa simptomima te bolesti ali uglavnom je produkt mašte
književnika. Postoje priče o europskim vampirima 18. i 19. stolječa koji su viđani
tijekom dana. Bram Strokerov Dracula je smrtno-blijed, a folklorni vampiri su navodno
bili žarko-crvena lica zbog konzumiranja krvi. Oboljeli od porfirije ne žude za krvlju.
Pijenje krvi ne bi olakšalo njihove simptome niti se ikad opčenito smatralo da bi im to
pomoglo. Dapače, neki oblici porfirije liječe se puštanjem krvi a nije niti dokazano da
česnjak pogorsava porfiriju.
Post je objavljen 02.07.2005. u 14:07 sati.