Prošlo i ludilo od Ljeta Valpovačkog...ništa posebno, najviše od svega je bilo vrućine, na žalost. Mi smo se kuhali, a danas na Đakovačkim vezovima ljudi trebaju duge rukave i jakne...sve naopako.
Vidjela sam pripremanje tradicionalnih jela u selu malom, uspjela sam zbrisati iz kuhinje i vidjeti naše vrijedne ženice koje još uvijek održavaju tu slavonsku tradiciju. Žalosno je što će za par godina kada one više ne budu u snazi umrijeti i taj lijepi običaj, sa tim ženama otići će i sve tajne starih recepata...Gužvare sa makom i orasima, rezanci sa sirom i makom, gibanice, kruh ispod peke, krumpiri na kiselo, ćoravi paprikaš, lepinjice...i bezbroj drugih starih slavonskih jela i kolača...
Kod mene ništa novo, sve stoji na nekoj mrtvoj točki...
Ove godine alergija me nježno pogodila, bilo je malo šmrcanja i kihanja, prvi puta sve prošlo bez antibiotika, no rinolan pijem redovno. Zanimljivo je to što mi se od njega jakoooo spava i mislim da sam ja jedina na kugli zemaljskoj koja na rinolan tako reagira, jer on nema tu nuspojavu. No ja sam uvijek posebna :)
Pate me vrtoglavice i strašna glavobolja, no sve su to psiho-somatski simptomi koje svaki pojedinac nosi u sebi ako ima neki neriješeni problem. Na jednoj strani sam jaka, no na drugoj organizam sam posustane. Isto kao i alergija.
Ovaj mjesec će na poslu biti vatreno, i vikendi su mi radni, tako da će se sve svoditi na posao i kuću...Počela sam sanjariti o moru, na tih nekoliko dana privatne oaze. Treba još preživjeti tridesetak paklenih dana i ostati normalan :) Ne izlazim, uglavnom sam se uvukla u svoj svijet i znam da to nije "jakooo" dobro rješenje. Valjda je ova godina takva, sva neka nedorečena, neoblikovana, bezmirisna, bez boja i okusa.
Post je objavljen 02.07.2005. u 13:55 sati.