Bit će to prvi ekološki autoban na svijetu, jer njime neće prolaziti vozila, nego će seoske žene ići njime u branje zelja. Oko njega svake vrste zelja, od koprive do konjogriza mličike...
Koliko li je toga napisano o banovini Hrvatskoj, još od Mačeka, pa kasnije za vrijeme Tuđmana. I kad se pomislilo da je banovina otišla u povijest, ona opet uskrsnu. Koliko je Hrvatska u posljednje vrijeme napravila autobana, mogla bi se zvat Autobanovina, veli Rodijak Ćipa.
Putovao sam autobanom od Splita do Zagreba. Obišao sam svijeta, ali ljepše ceste i njezina okoliša nisam vidio. Proljepšao se i okoliš, naselja, šume, ledine, rijeke… Starom se cestom prolazilo kroz naselja, pa se vidjelo i ono što se s autobana ne vidi - zapuštena dvorišta, neuredne kuće, neuređena imanja… Izdaljega, kao na goblenu, sve izgleda ljepše.
Dolaze na odmor i ovdašnji gastarbajteri. Naravno, odreda putuju Dalmatinom. I dive se cestama radi kojih su se ranije pred strancima sramili. Znaju oni da su loše ceste dobre za raseljavanje, njima se putuje samo u jednom smjeru. Sada je Hrvatska višestruko "prodanija", što bi kazao Rodijak. Ali se mnogi pitaju kolika će od nje biti korist za stanovnike BiH.
Oni koji u pravcu Zagreba putuju iz južne Hercegovine pa sve do Livna zacijelo će putovati Dalmatinom. Što se kilometraže tiče, ista je kao put preko Banje Luke, Knina ili Bihaća, ali je golema razlika u kvaliteti i brzini putovanja. No bez obzira tko će njome putovati, Hrvati u BiH se raduju autocesti Split - Zagreb kao sami Splićani ili Zagrepčani.
Doduše, svima bi bilo draže da je prošla po prvobitnoj Šuškovoj zamisli preko BiH. No i ta je ideja jednim malim dijelom materijalizirana. I to ispred duvanjskog sela Crvenice, gdje je Rojs nakon rata doveo strojeve. I poravnao dva kilometra njiva, što je navodno trebala biti prva dionica autobana od Trsta do Istanbula.
Mojim seljanima bilo drago što je baš naše selo izabrano kao prvo u tom golemom projektu, pa nitko nije pitao čija se njiva uništava ni hoće li to netko platiti.
Malo potom Rojsovi strojevi odoše, a nama ostade široki i rupavi "autoban" koji nikamo ne vodi. Svejedno, otvaranje Dalmatine potaklo je Crveničane da otvore i svoj "autoban". Pa su poručili veliki prometni znak iz Njemačke na kojemu piše Autobahn.
Za koji dan će ga donijeti rodijak Pere, pa će biti upriličena velika fešta svečanog otvaranja.
Bit će to prvi ekološki autoban na svijetu, jer njime neće prolaziti vozila, nego će seoske žene ići njime u branje zelja. Oko njega svake vrste zelja, od koprive do konjogriza, mličike i škripavca.
I mi autoban za tr.., za zelje imamo.
( SL )
Post je objavljen 01.07.2005. u 22:57 sati.