Čitala sam danas onaj Vjesnikov prilog o upisima na fakultete u Hrvatskoj. S obzirom da je vrlo aktualno pitanje Bolonjske deklaracije, odnosno Bolonjskog procesa, odlučih se informirati.
I tako, bacim oko na upisne kvote zagrebačkog Medicinskog fakulteta, a ispod toga pravila natječaja. Kad tamo, uz sve ostale potvrde koje treba priložiti prijavi, piše da kandidat treba ispuniti uvjet psihofizičke sposobnosti za studij medicine.
Sjetila sam se kako je izgledalo kad sam ja išla po svoju potvrdu. Rekli su nam da se to ne vadi kod osobnog liječnika, nego u nekom žnj-tom domu zdravlja. Ušla sam unutra u ordinaciju i rekla teti sestri da mi treba potvrda da sam okej za studij. Onda je teta doktor rekla cijenu (mislim stotinjak kuna), pa je teta sestra napisala, pa je teta doktor potpisala.
I tako, odlučeno je da sam zdrava psihički i fizički za studij. I da mogu uz predočenje računa dobit drugu potvrdu gratis.
Drugi neki kolege su potvrdu izvadili kod svojeg liječnika, gratis. Ispalo je da je svejedno.
Nisam tada mislila da je suviše bitna ta potvrda, ali danas znam da jest. I zgražam se kad se sjetim kako su nam izdavali te potvrde. Okej, u mojem slučaju nisu pogriješili (valjda :-). Ali, ne samo da bi trebalo uvesti poštenu liječničku kontrolu, a ne samo lupanje pečatom, nego bi i obvezatan dio prijemnog ispita trebao biti intervju. Ne da nosi bodove, nego čisto eliminacijske prirode da bude.
Pričala nam je asistentica na faksu kako je s njom studirala djevojka sa dijagnozom šizofrenije, a svi kolege su je se bojali. Slažem se da osoba sa šizofrenijom treba raditi i biti ravnopravan član društva, koliko god je to moguće, no je li medicina struka koja joj se može povjeriti?
Inače, zanimljiva povijesna crtica o počecima cijepljenja: u povijesti je velik problem bio liječenje velikih boginja. Javljala se u valovima, i kad bi se pojavila, većina zaraženih bi umrla. Jedan liječnik u Engleskoj, Jenner, jednom je prilikom pričao s mljekaricama na selu i komplimentirao ih kako su lijepe i prekrasnih lica. I da je šteta da velike boginje unakaze njihova lica. Onda su mu one rekle da nikad nemaju boginje, pa ga je to zainteresiralo. Ispostavilo se da ljudi koji se bave stočarstvom prebolijevaju velike boginje. Našao je i razlog - krave imaju kravlje boginje koje su slične velikim boginjama po strukturi, al je lakša bolest. Pa kad su u dodiru s kravljim boginjama, prebolijevanjem njih steknu otpornost na velike.
I onda je napravljeno cjepivo - od gnoja kravljih boginja!
A prvi pokušaji cijepljenja bili su inhaliranje krasti bolesnika. Otrgali kraste, smrvili i šmrkali! I znalo je biti uspješno! Tisuće godina prije prvog Jennerovog "cjepiva".
Danas su velike boginje iskorijenjene. Zadnji slučaj je bio 1977.
Osim što se čuvaju u dva velika laboratorija u SAD i Rusiji, pa predstavljaju potencijalno biološko oružje. No, o tome drugi put.
Post je objavljen 01.07.2005. u 23:31 sati.