Trafalgarska bitka (Pomorske bitke Napoleonovih ratova)
Pomorska bitka koju je britanska Kraljevska ratna mornarica vodila protiv združene francusko-španjolske Savezničke ratne mornarice nadnevka 21. listopada 1805. godine, tijekom Napoleonovih ratova, u Atlantskom oceanu kod rta Trafalgar. Bitku je zapodjenulo 33 ratna linijska broda (18 francuskih i 15 španjolskih), 7 fregata i još nekoliko manjih ratnih brodova pod zapovjedništvom francuskog admirala Vilneva. Na drugoj strani u bitku ulazi britansko ratno brodovlje koje čini 27 ratna linijska broda, 4 fregate i 2 manja ratna broda pod zapovjedništvom britanskog admirala Nelsona. Kako bi francusko-španjolsku flotu izvukao iz luke Kadisa gdje se usidrila nakon neuspjelog pokušaja prodora u Zapadnu Indiju, admiral Nelson je povukao glavninu svojeg brodovlja na oko 50 milja od luke Kadisa. Izvidničke ophodnje ispred luke Kadis povjerene su dvjema britanskim fregatama. Složaj Nelsona za predstojeću bitku na otvorenom moru bio je slijedeći: prethodnicu čini 8 najbržih britanskih linijskih brodova, a glavnina flote podijeljena je u dvije kolone koje trebaju ploviti u paralelnim smjerovima, a u svakoj koloni nalazi se po 16 brodova. Namjera Nelsona je da presječe protivnički bojni složaj nakon čega bi se odvojeno tukli presječeni dijelovi. Nelson je računao da će mu stići pojačanje i da će na raspolaganju imati oko 40 linijskih brodova. Prvom napadnom kolonom zapovijedao je Nelson osobno, a drugom britanski admiral Collingwood. Francuski admiral Vilnev znao je da ako dođe do bitke s britanskim brodovima oni će težiti da mu presjeku zaštitnicu i uništiti je, pa je poradi toga zapovjedio španjolskom admiralu Carlosu de Gravini da ustroji eskadru od najbržih brodova koju će predvoditi zastavni brod Principe de Asturais s jedinom zadaćom pomoći napadnutom i ugroženom brodovlju. Bojni složaj je bio: topničkim plotunima dočekati protivničke brodove koje čekati u zbijenom složaju do trenutka kada bitka preraste u abordaž. (Abordaž – bojna radnja kada se bok broda prisloni na protivnički brod, mornari bliskom borbom zasipaju topništvom i puščanom paljbom protivnika, a vojnici mornaričkog pješaštva prelaze na protivnički brod u namjeri da svladaju posadu i zauzmu protivnički brod.) Kad je Vilnev isplovio iz luke Kadisa po Napoleonovoj zapovijedi da pomogne Sen Sirove operacije u Napuljskoj Kraljevini, Nelson mu je odmah krenuo u susret. Vilnev je izvješten da je protivnik jači za 6 brodova više nego se očekivalo, pa on zapovijeda okretanje flote natrag u luku Kadis. No, sjeverozapadni vjetar bio je izuzetno slab, a more mirno poput stakla, pa je manevar okretanja u vjetar trajao skoro dva sata i tijekom toga došlo je do gubitka reda u bojnom složaju francusko-španjolske flote. Nelson je u prvi trenutak pomislio da će mu protivnik pobjeći natrag u luku, pa je požurivao admirala Collingwooda da zapodjene bitku što prije. Poradi toga Collingwoodov zastavni brod Royal Sovereign znatno je isprednjačio od ostalih 15-stak brodova koji su ga pratila, pa je prvih 15 minuta bio prisiljen borbu voditi sam protiv brojnih protivničkih brodova. Nevjerojatno je kako su britanski brodovi sporo stizali za Royal Sovereignom i polako se upuštali u bitku, pa u tom trenutku francusko-španjolsko brodovlje ima nadmoć, ali je još nevjerojatnije kako to oni ne znaju iskoristiti. Još je čudnije i potpuno nedopustivo kako brodski topnici francusko-španolske flote u tim trenucima ciljaju neefikasno. Ni jedan brod ne može ozbiljnije pogoditi britanski Royal Sovereign koji im je potpuno presjekao složaj sam. U trosatnoj bitki brodovlje admirala Collingwooda zarobilo i potopilo je 12 protivničkih brodova. Brodovlje koje je vodio Nelson probilo je složaj protivničkog brodovlja oko 1300 neposredno iz zastavnog broda admirala Vilneva koji je nosio ime Bucentaur. Bitka je prerastala sve više u abordaž, a poradi dima od topova koji se nije razilazio zbog slabog vjetra, situacija je bila dosta nejasna. Naime francuska prethodnica od 10 linijskih brodova pod zapovijedanjem francuskog admirala Piera le Pelleya uopće nije primijetila bitku nego je i dalje plovila u smjeru luke Kadisa, a tek oko 1500 ona se okrenula i vratila u bitku, ali bitka je tada već bila u završnoj fazi. Zarobljavanjem španjolskog zastavnog broda Neptuno oko 1715 završena je i bitka kod Trafalgara. Britansko brodovlje zarobilo 18 protivničkih brodova (9 francuskih i 9 španjolskih), a zarobljen je i sam francuski admiral Vilnev. Španjolski admiral Carlos de Gravina s 11 brodova izvukao se iz bitke i uplovio u sigurnost luke Kadisa, a admiral Pier le Pelley s 4 broda zarobljen je nakon nekoliko dana. Britansko brodovlje bilo je dosta teško oštećeno, a poginulo je 449 mornara među kojima je bio i admiral Nelson, te je bilo još 1241 ranjenih mornara. Združena francusko-španjolska flota imala je 4389 mrtvih i nestalih, te 3705 ranjenih mornara. Pobjedom na moru kod Trafalgara britanska Kraljevska ratna mornarica nanijela je težak udarac francusko-španjolskoj floti, te za neko duže vrijeme osigurala prevlast na moru.
Post je objavljen 01.07.2005. u 21:55 sati.