O metroseksualizmu sam se već dugo spremao pisati. Vječita mi je tema rasprava na blogu i van njega. Do sada ipak nisam, jer se na blogu o tome puno pisalo (npr kod Cookie). Ipak, nedavno učestalo sprdanje oko metroseksualaca kod Beštijice, me je motiviralo da se ipak očitujem.
«Metroseksualac promatra: 1) sebe samog u ogledalu, 2) druge metrose (kako bi inače znao što je ove sezone "in"?) i 3) žene koje su u skladu s bojama njegove odjeće.» To je izvadak iz odličnog članka o metroseksualcima kojeg možete pročitati ovdje. Što to zapravo znači? Narodski rečeno, metroseksualac je muškarac koji se može usporediti s stereotipom feminiziranog, modno osviještenog homoseksualca. Usporedivi su u svemu osim u seksualnosti. Jer naime, metroseksualci su pretežno heteroseksualni. U praksi je metroseksualnost jako teško odrediti. I to zato što su mnoge stvari, koje su prije samo par godina bile siguran pokazatelj metroseksualizma, danas potpuno normalne. Čak i tražene.
Neovisno o tome što se danas smatralo metroseksulanim, moram zaključiti sljedeće: metroseksualizam je proces feminizacije muškaraca. Znam da se mnogi neće sa mnom složiti, ali Bože moj, ovo je moj blog. I na njemu uvijek ima «malo mjesta» i za moje stavove. Zašto feminizacija? Žene su oduvijek smatrane ljepšim spolom. I to gotovo univerzalno. I žene i muškarci to često naglašavaju. Žene su lijepe, a muškarci su snažni. (To je naravno vrlo diskutabilno i ne vrijedi univerzalno.) No, činjenica je da se na žensku i mušku ljepotu kroz povijest nije gledalo istim očima. Bile su cijenjene različite karakteristike. Kod žena se je oduvijek cijenila ljepota koja se je manifestirala kroz ženstvenost. One su tu ljepotu uvijek nastojale naglasiti i poboljšati. Naravno, ovisno o tome što se je u određenom povijesnom razdoblju smatralo lijepim. U prijevodu: žene se uljepšavaju. Kod muškaraca su, s druge strane, bile cijenjene neke druge osobine. Opet se tražilo lijepe muškarce. Samo je ta ljepota muškarca sasvim drugačije percipirana, nego ljepota žene. Žene koje su posjedovale te, za muškarce poželjne osobine, nisu bile (i još uvijek nisu) smatrane lijepima. Štoviše, smatrane su muškobanjastima, a ne znam ženu kojoj je to kompliment. Muškarci pak, koji su bili obdareni ženskom ljepotom, ili ženskim smislom za ljepotu, smatrani su ženskastim, pederastim ili pičkastim (duboko se ispričavam na prostom, ali vrlo prikladnom izrazu). Tako je to bilo sve do nedavnog jačanja metroseksualnog pokreta.
Metroseksualni pokret je doveo do obrata. Muškarci su počeli pribjegavati ženskim pogledima na ljepotu, ali i metodama uljepšavanja. A nisu nužno bili homoseksualni. U «ženskom svijetu» su bila potrebna desetljeća prilagodbe neke danas uobičajene pojave. Pritom mislim na širok raspon stvari od šminkanja usana i očiju, postupnog nestajanja odjeće s «zanimljivih» dijelova tijela, pribjegavanja rigoroznim dijetama za zadovoljavanje modno-holivudskih normi, pa sve do podmetanja pod skalpel za popravljanje prirode. (Nemojte misliti da ja osuđujem bilo što ili bilo koga. Dapače, svi koji me znaju i/ili duže čitaju znaju da sam slobodouman. Nikome ništa ne osporavam sve dok time ne šteti drugima.) I to je sve tako sporo prihvaćano iako je ženama uljepšavanje prirodno, možda čak genetski zadano.
Kod metroseksualaca je taj proces išao strahovito brzo. U samo nekoliko godina, njihova briga za izgled je dostigla i prestigla žensku. Tako današnji metroseksualci jako brižno paze na svoj izgled. Oblikovanje tijela. Kvarcanje. Modna konfekcija. Nakit. Frizura. Sredstva za njegu tijela i lica. Uređivanje obrva. Depilacija pazuha. Leđa. Sve češće i nogu. Estetske operacije. (O depilaciji spolno značajnog područja ne bih ovdje pisao jer ne mora imati iste motive kao depilacija prsa ili leđa.) Kako takve pojave ulaze u main stream, postaju obaveza, a ne individualna želja. «Ženski svijet» nam je pokazao kako to izgleda. Kad sam bio klinac, nije bilo neobično na plaži vidjeti ženu dlakavih nogu. Danas bi to izazvalo čuđenje, ako ne i zgražanje. Predviđanje: ako se nastavi trend jačanja metroseksualizma, isto će biti i s muškarcima za 10-15 godina.
Mene već dugo muči sljedeće pitanje: da li je metroseksualizam trenutni modni hir ili evolucija muškarca? Moguća gledišta slijede.
1. Metroseksualizam je hir. Povijest je obilježena takvim stvarima. Svi smo vidjeli barokne slike s debeljuškastim djevojkama svijetle puti. To je nekada bilo smatrano vrhuncem elegancije i privlačnosti. A danas? Sjetite se muškaraca s dvorova sa kićenim perikama. I njihovih prstena i skupih tkanina od kojih im bijaše istkana odjeća. Nisu li oni bili slični današnjim metroseksualcima? Jesu, samo ta moda nikada nije postala fenomen za mase. A moda dolazi i prolazi. Tako će biti i ovog puta. Za koje desetljeće, ponovno će na cijeni biti muškarci sa svim svojim tradicionalnim obilježjima.
2.A) Metroseksualizam je evolucija muškarca. Isto kao što je evidentno da će se žene zauvijek uređivati, tako je konačno došlo vrijeme da se i muškarci počnu uređivati. Da počnu paziti na sebe i svoj izgled. A evolucija je nepovratan proces. Ide polako, ali neminovno. Za koju godinu muška će evoluirana pojava vladati u cijelom civiliziranom svijetu. Samo će u rijetkim, izoliranim domorodačkim zajednicama moći biti drugačije.
2.B) Metroseksualizam ne postoji. Procesi koji su u tijeku su potpuno normalni. Uopće ne potrebuju ime. Zašto muškarci ne bi pazili na sebe? Tonik za čišćenje lica i noćna krema za čišćenje pora (ili kako se to već zove) moraju biti u toaletnoj torbici svakog muškarca. Depilirani pazusi nisu estetsko nego higijensko pitanje. It is a must! Dlake na leđima pa i one na prsima su odvratne. Svako normalan će si ih ukloniti. Skupi komadi odjeće i vrhunski parfemi su pravilo. Pa ne mogu se muškarci oblačiti kao seljačine. Zapravo nema metroseksualizma. Sve navedene stvari su normalne.
Potonje je navedeno kao 2B) varijanta jer samo njeno postojanje samo pokazuje da je evolucija uzela više maha nego što sam mislio. Povod, ali ne i uzrok, pisanja ovog teksta je tvrdnja da je depiliranje muških pazuha «a must». Jer ono je higijensko pitanje. Nema veze koliko se netko često pere. Nema veze koristi li deostick. Nema čak ni veze da li su te grozne dlake možda fino podšišane. Ako nisu izdepilirane, higijena ne zadovoljava! Što je sljedeće? Kada će počupane obrve postati bazični pokazatelj urednosti muškarca? Za godinu? Dvije? Pet? Ili je već sada «a must»?
Rock Roll
Post je objavljen 01.07.2005. u 19:30 sati.