Desi vs. Murphy.
Desi se opako zainatila pobijediti Murphyja. Premda to nikomu nikad nije uspjelo, Murphy je neuništiv.
U ringu je vruće, razjarena gomila navija. Ne zna se tko ima više navijača, ali k'o za vraga, čini se da Murphy vodi. Po milijunti put.
Desi ustaje, pokušava zadati udarac koji će ovoga barem na trenutak onesposobiti. Pa da taj trenutak iskoristi za knock out. No Murphy se ne da. Ustaje i pobjedonosno se ogleda oko sebe. Čini se kao da oklijeva, kao da će popustiti. Desi u čudu gleda kako se ovaj pogledom obraća publici, ne pribojavajući se pritom da će ga ona napasti s leđa.
Murphy uputi ubojit pogled publici, okrene se i - baaam!
I svima je jasno.
Bez odbrojavanja.
Murphy wins again.
Ova uvertira je izraz moga dubokog štovanja prema gospodinu Murphyju. Sigurno se i vi počesto susretnete s njim, ali se nikad niste obračunali. Niti pokušali. Jer izgleda da je to ipak unaprijed potpisan poraz.
Ja sam posljednja dva mjeseca ravnala po događaju koji je trebao biti sinoć. Jedan kulturnjački event na otvorenom. Zbog tog eventa sam propustila dvije druge stvari koje su mi se ponudile početkom ovog tjedna. Računajući da je ovo sinoć na otvorenom ipak najvažnije. A i frendici sam se bila obećala, ona u tom eventu ima posebnu ulogu. Pa kako bih joj onda mogla uskratiti svoju nazočnost na takvom nečem?
I tako, odbijem ja, između ostalog, i jednu divnu poluposlovnu večeru u divnom i skupom restiću sa stranjerosima. A vrijeme je još preksinoć pokazalo zube (nezapamćena oluja, Murphyjev uradak i ddaddov scenarij) i mogla sam po svemu pretpostaviti da će ovaj outdoor event biti odgođen. Ali tračak nade je postojao, pa nisam odustajala. Naravno, i zbog divnog prijateljstva i osjećaja obveze i poštovanhja koji prema istom imam.
Na kraju sam ostala i bez večere s Amerima i bez outdoor eventa. Odgođen za nedjelju. Sad se i frendica i ja osjećamo glupo. Posebno ona. Jer misli da mi je sjebala koncepciju. I da sam zbog nje ostala i gladna i kulturnjački neuzdignuta.
A u meni malo radi onaj vrag da volim tu i tamo svaliti krivnju na drugoga. Jesi, kriva si. No naravno, ne mogu joj to tek tako reći.
A šef jutros likuje, jer zna da sam zbog ovog eventa propustila večeru s njim i stranjerosima. A eventa nije bilo. A mogu zamisliti kako bi tek ona kolegica tuka likovala da zna...
"Ali, šefe, ovo sam već prije dva mjeseca bila dogovorila, nisam mogla otkazati takav događaj!"
Bilo je dovoljno da mi kaže što su papali. I da su stranjerosi, odnosno, jedan zgodni među njima, pitali za mene.
Pa da ja po stoti put zamrzim Murphyja i odlučim se ponovno obračunati s njim.
Ipak, nadam se da će u nedjelju biti milostiv.
I da će "Aida" ipak zaigrati na Jarunu.
Murphy, fuck off, I don't wanna stick to your law!
Post je objavljen 01.07.2005. u 10:47 sati.