Eto me ponovno! Ova dva-tri dana su brzo prošla. Sinoć sam sa društvom sjedila na terasi «Tonda» uz samu rivu na Umagu i pijuckala koktelčiće, dok nas oko 22 sata nije rastjeralo nevrijeme. Noć je bila nešto svježija, no i dalje je bez uključene klime neugodno spavati.
Jutros sam na posao došla ravno iz Umaga. Dan na poslu je bio miran – već se navelike primjećuje da je nastupilo doba godišnjih odmora. Manje su gužve na cestama, a ni na poslu nije bilo navale, došli su doista samo oni pacijenti koji su bili naručeni i oni kojima je bilo doista hitno. Ne čeka se puno, a moje su prostorije sve klimatizirane, uključivši čekaonicu. No, uvijek se nađe poneki «biserko». Tako je danas bila naručena za Doppler vena nogu jedna mlađa žena koja ima problema sa proširenim venama. Došla je nešto ranije, pa je čekala red u čekaonici. Kada je bio njezin termin, izašla sam i prozvala pacijenticu te joj rekla da idemo na kat gdje se nalazi aparat. Kada smo izašle na glavni hodnik, zapahnuo nas je val vrućine tako da sam imala feeling da me netko prolio toplom vodom. Dok smo išle prema liftu, ova je počela brundati kakoje kod nas strašno hladno u čekaonici (24 stupnja Celzija), te kako je već grebe grlo, te kako je to užasno...savladala sam poriv da je ne šutnem nogom u guzicu, samo sam je pogledala preko ramena i rekla...Gospođo, nije prehladno u čekaonici već pretoplo vani. Pametnom dosta...a budali ionako ništa ne pomaže. Baš me zanima da li kada dođe u nekakvu prodavaonicu ili u banku, koje su također klimatizirane, da li i tamo brunda i prigovara. Najvjerojatnije ne.
Popodne sam imala ultrazvuk dojki i senološku ambulantu. Došla mi je mlada cura, nepunih 15 godina, taman završila 8.razred sa velikim apscesom u dojci, poprilično rijetkim nalazom u toj dobi. Gledam ja nju...mala građena kao prava žena, visoka, vitka, velike grudi (četvorka), struk, bokovi...sve kompletno razvijeno, zrelo. Lice je ipak odavalo dob, jer je cura bila nenašminkana. No, da se našminka, obuče mrvicu izazovnije (iako je i ovako bila polugola), pa dodajmo još polumrak nekog kafića, mala komotno može proći kao 19-godišnjakinja. I sada budi ti u koži ovih mladih dečkića, dvadesetogodišnjaka, pa i onih nešto starijih...mogu bez problema biti optuženi za pedofiliju. Nažalost (nekada i na sreću), često uz ovakvo razvijeno tijelo mozak ostaje prave kronološke dobi – mozak djeteta. Sada, ako je to dijete pametno i svjesno svoje dobi i života oko sebe, ako ima roditelje koji su svjesni opasnosti koje ovakve adolescentice vrebaju, ako postoji dobra komunikacija među njima, sve prođe OK. No, ako to izostane, onda nije nikome lako...često ostaju posljedice cijeli život.
Ova malica je bila još pravo dijete...kada sam joj objašnjavala što ću joj napraviti (pregled, ultrazvuk, mali operacijski zahvat u lokalnoj anesteziji), cijelo vrijeme se smijuljila i kikotala...srećom, bila je majka uz nju, a ona je djelovala kao razumna žena. Kada sam počela raditi, već je bilo i skakanja i suza...
Popodne sam zvala u salon zbog kuhinje. Najprije mi je žena u salonu digla tlak, jer je rekla da nema nikakvih saznanja kada će kuhinja stići, na što sam popizdila jer su mi prošli tjedan rekli da stiže ovaj tjedan. Pa sam joj rekla da se nadam da se samo šali i da joj je bolje da provjeri, da ne bi ispalo da mi kuhinja uopće nije naručena, jer ću onda ja vrlo brzo izgubiti smisao za šalu, a onda joj ne bih htjela biti u koži. Na što je ona počela mucati, da joj nije jasno, da ima dostavnice za cijeli mjesec, i da zna da je vidjela moje ime...na što sam je presjekla neka provjeri i onda me nazove. I da to neće tek tako završiti jer ja imam obaveze i dogovore te da planiram svoje vrijeme, te da je prema ugovoru kuhinja trebala stići prije mjesec dana. Inače nisam tako zločesta (hahahaha, već vidim neke od vas kako se sa ovom mojom tvrdnjom ne slažu), ali mi je već pukao film – baš danas mi je asistent-instrumentar poklonio kuharicu (zanimljivo prevedeno izdanje Reader's Digesta sa prekrasnim slikama i doista zanimljivim receptima iz cijelog svijeta), svi su me na hodniku spopadali kada će fešta u povodu nove kuhinje...
Nakon petnestak minuta me nazvala i rekla da kuhinja stiže kod njih 05.07.te da će me nazvati čim stigne, tako da će mi je do kraja tjedna montirati.
Onda sam nazvala Franju, vodoinstalatera, junaka jednog od prethodnih postova i kako je vidljivo iz komenatara, osobu koja je mnoge ovdje zaintrigirala. Na stranu što je većina komentatora propustila u postu vidjeti (i pročitati) i ne tako suptilnu ironiju i što se "zabrinula" zbog mene...
Uglavnom, Franjo će biti spreman akciju čim kuhinja bude montirana, ne ide na godišnji, jedino ovaj vikend ide negdje na put...
A ja ovaj vikend ostajem u gradu i okolini. U subotu ujutro me čeka kava sa frendicama na Korzu, a kasnije, ovisno o vremenu, možda padne koji kupanjac, izlazak navečer negdje van...preskočiti ću peglanje, spremanje stana i čišćenje. To ionako neću izbjeći, ne prijeti baš opasnost da mi netko drugi napravi...
A sada u krpe, čitati «100 poteza četkom kroz kosu prije spavanja» Melisse P.
Post je objavljen 01.07.2005. u 00:56 sati.