lakse mi je bez cigarete dok sam upusena, pa sam se danas. upusila.
a onda sam pozeljela ici trcati.
onda sam birala kaj cu obuci za trcanje.
taj dio cu preskocit.
trcala sam cca 1 km (jedankilometar).
i hodala oko 100 m (stometara...amozdaimalovise,hm).
ovog trena,
mirisna i rumena,
cekam svoj icq date.
naime,
tek sutra
cu ga vidjeti.
i ne zelim cigaretu niti malo.
mama bezobrazno pusi u mojoj blizini.
i puseci govori kako bi i ona htjela prestati.
a ja joj objasnjavam da ovo moje stanje uma u vezi cigareta moze imati i ona samo da ne zapali svaki put kad zapali, nego da... cekajmalo! sad ne znam kak bih rekla ono kaj sam htjela rec. naime, jednostavnije je opisati kako je i bilo.
kad mi dodje da 'sad bi ja cigaretu', prvo na kaj pomislim je 'zakaj bi ja sad cigaretu?', a dalje tece dijalog:
- ne znam
- kak ne znas? znas. reci ajde
- evo, cak i ne znam zakaj je hocu
- tako je. jel mozes izdrzati bez da zapalis sad tu cigaretu?
- naravno da mogu
i tad ne zapalim.
pa se sljedeci put opet tako zapitam. i ne zapalim ni sljedecu (premda, krivo je zvati je 'sljedeca' ako nema 'prethodne', jel da?).
i istina je - samo treba matematicki rasclaniti problematiku.
sto mi se dogadja ako ne zapalim? tresem li se? ne. nervozna sam? malo, ali premalo da bi bilo znacajno. jedem? malo vise nego obicno, ali evo, trcat cu, kao ili nekaj takvo. boli li me nesto? ne. direktor kaze da imam visi glas. kosa mi ne smrdi na cigarete niti malo. zasad sam sasvim zadovoljna time kako se situacija razvija.
...........................
umrla je susjeda iz zgrade iza moje. zgrade su male, i mjesto je malo i znam koja je to susjeda, kao sto znam sve te susjede. i tak' sam ja pusila joint na prozoru - skuzila sam da mogu sjest u prozor, a da ne postoji mogucnost da padnem i veseli me to jako - i vidjela kak' ljudi dolaze na karmine iliti bdijenje. dobro je sto ne cujem nista. cijelo vrijeme mislim na ljude oko lijesa. odvratan mi je taj obicaj. ima milijun boljih sprovodnih nekih obicaja od bdijenja uz les. no, dobro...
i onda sam skuzila da u 22 godine, koliko ja zivim ovdje, u ovoj zgradi, nitko nije umro. nitko od stanara. neki su otisli. neki dosli. neki su bolesni. nekima je umrla baka u zagorju, ali nitko nije umro u 22 godine. i mene je to vrlo zaintrigiralo (evo, konacno da mi jednom u zivotu rijec 'zaintrigiralo' pase u svom svojem smislu. dakako, najbolje pase u sizeima sapunjara.). nemam podatke za usporedbu i analizu bilo kakvu, ali mislim da je moj rezultat vrlo rijedak, eto.
...........................
i tako, trcim ja po okolici, a djeca se igraju.
nekaj s loptom jedna grupa.
druga grupa prica - ti su stariji.
i trcim ja puteljkom dvadesetak metara od njih, a jedna mala, znam joj mamu, pocne mi se derati: 'nekaj ti skace u majici!', pa zatim 'mogla si si barem grudnjak obuc' (istina je da nisam imala grudnjak, ali fakat mi uz onu majicu, koja je podebljana u predjelu cica, ne treba.), i 'debela!!!' i takve slicne parole. izvikivala ih je uuuzasno glasno. ok, ja sam pusila prije trcanja, ali mala je fakat glasna i piskutava. k'o musica dosadna neka. cak ni klinci drugi nisu obracali na mene pozornost, ali mala je podivljala. ja sam za nju tetka, kuzis. ona ima 8 godina. bas mislim da je neodgojena. sva druga djeca su bila fina.
...........................
vidim klince vani na igralistu. kako su uzasno zlocesti. svi odreda.
majcinski nagoni jos mi ne rade.
niti blizu.
odoh popiti pilulu.
...
Post je objavljen 30.06.2005. u 21:18 sati.