Obećah vam zapis o frazama koje ponavljamo ne razmišljajući o pravom značenju riječi, no toga je toliko da ne znam odakle početi. Spomenuh glagol primiti, koji krasi razmjerno velik izražajni opseg, od uzeti i dobiti štogod nematerijalno (recimo, pohvalu) do ugostiti koga, no nigdje osim kod kajkavaca ne znači i držati (se). Doduše, u sklopu primiti se posla zamjenjuje prihvatiti se, ali ne govorim o tome. Nego o regionalizmima koji se pogrešno rabe u književnom (standardnom) jeziku.
Slično je i s glagolom potjerati, koji redovito upotrebljavaju kao nadomjestak za otjerati, recimo, djecu s igrališta. A on znači početi tjerati ili malo tjerati. Drugi mu je pak smisao pokrenuti (npr. kola).
Treća pogreška koju često primijetim karakteristična je za cijelu našu domovinu, a ne samo za njezin sjeverozapadni dio: cipele se, dragi moji, obuvaju ili nazuvaju, a oblači se odjeća. Već i ptice na granama o tome pjevaju. Kao što se sve što je tekuće lijeva ili toči, a sipko se sipa (brašno, šećer, sol, pijesak).
Zatim, jedno je pokrasti novac, a drugo okrasti mjenjačnicu ili kladionicu. Naučite razlikovati - i rabiti - nijanse u značenju.
Osim toga, koji je smisao rečenice: Ljeto je u znaku velikih vrućina?! Zar nije ljepše i originalnije reći: Ljeto su obilježile velike vrućine?
I kad smo već kod te riječi, banka nije zabilježila nego pretrpjela gubitak, isto kao što neki sportaš nije zabilježio nego postigao dobar rezultat.
Ne mogu preskočiti ni da se prilike pružaju ili daju kome, a ukazuju se samo bogovi i sveci.
To je zasad sve, nastavit ću drugom zgodom.
Post je objavljen 30.06.2005. u 19:14 sati.