Sinoć mi je tako diga tlak! Cilu noć san se budila i vrtila. Oko gluposti sve počme, naravno. (I naravno da ja nisan bila kriva!- zar sumljate?) On mi nije da gušta, ka i inače, glumata uvik kad se svađamo, neće raspravljat, a ja ne mogu proć priko rečenog. I tako se pripucajemo i pogoršavamo stvar. Mrzin teške riči, nimao lipe, koje se poslin ne daju polizat i koje meni lupaju po glavi. Strašno me nerviraju ljudi koji u afektu mogu reć svašta. Misle li tako i inače?! I onda se on lipo ujutro probudi i misli da će sve bit sjajno. Jebi ga, vara se. Triba meni vrimena za probavit tešku noć. Zna da mrzin ić leć ako sve nije raspravljeno, razjašnjeno, pomireno. Histeriziram kad znam da sam u pravu, a taj drugi drži priču JebeLudZbunjenog. I ne pušta. A on je upavo to sinoć radija. A još kad se svađaš priko mobitela i jedan od sudionika RASPRAVE svako malo ostane bez signala, ma za popizdit. A sve oko ničega!
Post je objavljen 30.06.2005. u 19:44 sati.