Jebo me pas postoje stvari bez kojih normalan ili nenormalan čovijek nemože bez. To su najosnovnije potrebštine ljudskog svijeta. Počinje u obliku hrane, vode, zaštite od hladnoće, i postepeno se penje na neke ozbiljnije stvari, teže za realizirati. Dolazimo do stadija da kada tada ljudski um želi otići i biti sam negdje, ili imati djevojku momka i dobar seksualni život, i krenemo u potragu za time i polako penjati stablo potreba. Normalno je kada želimo malo vremena za sebe, ili mjesto u kojem smo sami, ili mjesto u koje ni jedna JEBENA duša nemože ući bez DA MI POPUŠI PRIJE TOGA dopuštenja, i da se borimo za snove. DA MU JEBO PAS AJHMAN MATER KAJ SE OTUŠIRAT NEMOGU
Poznato je da ljudi znaju imati emocionalne traume i zapreke u nedostatku tih elemenata. Neki to riješavaju fizičkim aktivnostima, neki se preokupiraju poslovnim zadacima, neki
LUPAJU PO JEBENIM VRATIMA I PSUJU i nije ništa neshvatljivo kada neki malo POPIZDE odlutaju u neke smjerove u kojima BI SILOVALI SLONA se ne osjećamo u potpunoj kontroli. U tim situacijama važno je LUPIT NEKI KURAC doći u umno stanje prepoznavanja to jest pogledati oko sebe, znati gdje se nalazite i PSOVAT duboko PLJUNUT udahnuti. Najvažnije je pod svaki cijenu zaustaviti agresivne nagone ili nasilno ponašanje. Nakon toga je vrlo važno shvatiti realnost u cijeloj situaciji, znati faktore, biti odgovoran za svoje ponašanje i ZADAVIT MAČKU prihvatiti problem. Nakon toga je lako DERAT SE NA SUSJEDE prići neugodnosima to jest problemu i pokušati riješiti nastalu situaciju.
Pisanje opušta...
Ovo je djetinjasto ponašanje, rekli bi. Rekli bi puno toga ali to ne znaći da imaju pravo. Mnogi koji govore znaju previše govoriti i eventualno pričati gluposti, ali to ih nije zaustavilo. I zašto bi ih zaustavilo? Važno je vjerovati u svoje uvjerenja, držati se svojih stavova i ne dopustiti ikome da ih promjeni. Važno je imati karakter, čvrst karakter, i stav kakav ima samo Travolta dok ima groznicu. I ponekad radimo stvari za koje smo svijesni da nisu dobre, ali radimo ih svejedno. Dali je to ponos? Ego? Idiotizam? Što god da je nema za to ikakvo objašnjenje, a ako bi ga imalo bi tvrdio da za njega ne postoji nikakvo objašnjenje. Pa, zašto bi ja samo zato što negdje na nekom papiru nešto piše mislio isto? To je samo papir, kao wc papir! Kako išta sa ćim brišemo guzicu može imati iakav smisao? Pa da ga ima, nebi brisali guzicu sa njim! Što bi bilo šteta jer nemogu zamisliti sa ćim bi. Brisanje guzice je važno! Vidio sam to na televiziji! Pa, sa televizijom nemožemo brisati guzicu dakle mora imati nekakvog smisla! Puno više nego papir! Sa papirom se briše guzica, i to je to! Problem je doduše izvući tv program iz septičke jer je jebemu i on od papira. A na televiziji sam vidio da se papir radi od drva! A ptice seru na drvo ako niste znali! Što mislite zašto ne pijem vodu?! Dali vi uopće mislite?! Pa jeste, naravno da ne. Misliti je drek znati!
Nakon svađe dolazi status quo. Što to znaći ja ne znam ali zvuči kul. Zvuči kao neka riječ koju Steven Segal govori kada sredi neke debele švabe sa mitraljezima. Onda je sve kul i pojebe sporednu glumicu. Gdje je sada jebemu sporedna glumica?!
Važno je znati reći oprosti. Tako je rekao Giboni. On i od koga je god maznuo taj dio pjesme. Giboni, kao Thomson, ima neko čudno prezime koje ne izgleda Hrvatsko! To znaći da je pravi Hrvat! On, i Colonija, i Bed Blue Boyi, i E.T., svi oni imaju pravo Hrvatko ime! Na njihovim genitalijama zasigurno visi Croatian Quality, ili Made in Croatia i Kupujmo Hrvatsko, no ne piše cijena.
Učiti od tuđih pogrešaka. I od svojih, ali to manje. Zašto bi mi prolazili kroz probleme kad neka budala već je.
Post je objavljen 30.06.2005. u 18:43 sati.