... bitch. Ma da. A zašto je to tako? Da se mene pita, to UOPĆE ne bi smjelo biti tako.
Ne mogu vjerovati da se u najljepšem godišnjem dobu bavim glupim razmišljanjem o tomu kako smo si mi žene jedna drugoj bitch.
A sve to zbog kolegice koja me ne podnosi. A ja se trudim da posao ne pati. Pa se sve nešto pravim kao da ona možda ima bad day. I da je to sve slučajno. A nisam naivna, pače. Vidim da sa ženom nešto ne štima. I, nažalost, redovito se ispostavi da ona zapravo ima bad week. I bad year. I, naposljetku, bad life. Očito.
I onda, kad sam danas pročitala heroin post o tomu kako ima razgovor za posao, samo sam se za nju pomolila Bogu da joj na intervjuu ne bude neka bitch.
Jer meni je na nekoliko razgovora bilo takvih.
Zašto mi se redovito čini da muškarci jedan prema drugom nisu sons of a bitch? Kod njih posao nikad ne pati, koliko god da oni imali loša mišljenja jedni o drugima privatno. I koliko god da se ne podnosili u istim tim privatnim okolnostima.
Kod nas žena je profesionalan život na poslu često teško odvojiti od privatne (ne)trpeljivosti. I zato posao često pati. Iako nas je šef jednom sve kokoške na poslu upozorio na to da ne želi nikakve netrpeljivosti do 16:30; nakon toga se možemo počerupati i iskokodakati jedna na drugu do mile volje, ali dotad - posao MORA biti odrađen.
I to je muškarcima, naravno, sve smiješno.
I meni. A nisam muškarac. Dapače, JAAAKO sam žena. I zato me ovo očigledno i pogađa.
I zato se ova dva dana ne javljam, eventualno vam prikvačim koji comment na postove.
Jer me ova atmosfera na poslu s tom tukom malo frustrira. Jučer je ona, kao, obavila MOJ posao. I to rekla šefu, koji me danas malo kritički propitao oko nekih stvari. Sva sreća da ga je moja moć uvjeravanja ipak pridobila, i čovjek je shvatio da je tuka samo napravila SVOJ posao.
A sto puta sam se zaklela da neće više...
Što da joj radim, ljudi?
What's a (wo)man with(out) a (wo)man...
Post je objavljen 30.06.2005. u 12:06 sati.