Motovun Film Festival ove će se godine održati od 25. do 29. srpnja. Sedmo izdanje festivala u Motovunu selektira splitski pisac i filmski kritičar Jurica Pavičić pa smo ususret toj svetkovini filma pitali kakav je selektorski ključ i koncept programa.
- Motovunski festival je festival koji od početka ima dosta čvrsti koncept. On promovira filmove manjih kinematografija sličnih našoj, filmove iz što različitijih kultura, ali i filmove koji se po živosti ideja i skromnim uvjetima mogu nametnuti našoj kinematografiji kao uzor da radimo nešto slično. Isto tako, Motovun je uvijek volio komunikativnije filmove, što proizlazi iz osobnih sklonosti Rajka Grlića koji je festival osnovao i slagao program sve ove godine. Meni nije bilo teško uklopiti se u taj generalni smjer jer je taj »motovunski« profil dosta blizak onom što i sam volim.
Ove smo godine, međutim, uključili nešto više onih »težih«, zahtjevnijih filmova, tako da jednom za svagda razbijemo tu famu kako u Motovun publika dolazi samo zbog tulumarenja i nije spremna za zahtjevnije i sumornije naslove. To nije ni dosad bilo istina, a ove sezone definitivno će se pokazati da nije.
- Koliko ima naslova u kategoriji dugog metra? Općenito, možete li dati neku programsku statistiku?
- Motovun ima malo ekrana, samo četiri, tako da je broj naslova standardno limitiran. Imat ćemo dvadeset i četiri filma u glavnom programu, plus bečku retrospektivu, plus dokumentarci, kratki i test projekcije.
- Koje biste naslove izdvojili kao neki, recimo, kuriozitet festivala i zna li se što će otvoriti festival?
- Film otvaranja još nije definiran. Od najzvučnijih naslova mogu se izdvojiti novi film Larsa Von Triera »Manderlay«, potom berlinski pobjednik »U-Carmen« Južnoafrikanca Donforda Maya, možda najistaknutiji svjetski dokumentarac prošle godine »Darwin's Nightmare«, potom film »Strings«, koji je prvi dugometražni film snimljen s marionetama u live-akciji, dakle, nije animirani... Isto tako naveo bih »My Summer of Love« Pavela Pawlikowskog, izvrsnu francusku komediju »Comme un image« Agnes Jaoui...
- Jesu li kinematografije nekih zemalja posebno iskočile?
- Ove je godine jak akcent na Europi, koja je filmski izrazito živnula, a osobito je uzbudljiv novi ruski film. Tu su i izvrsni Skandinavci. Imamo jak paket od pet dugih dokumentaraca, medu kojima su i »Inside Deep Throat«, o pornografiji sedamdesetih, dokumentarna povijest punka »Punk Attitude« te zastrašujući dokumentarac »Tarnation« Johnatana Caouettea o vlastitoj majci koja se 30 godina borila s krivo dijagnosticiranom mentalnom bolešću. Inače, u SAD-u su ove godine dokumentarci bili mnogo intrigantniji od igranih filmova.(V. BOŽANIĆ SERDAR)