Imala sam potpuno drugu temu na umu, ali sam prvo pročitala neke "moje" blogove. I vrlo brzo sam se uzrujala. Ne uzrujavam se lako, dapače, to treba biti baš nešto što me jako takne. A ovo me baš taklo...
Bila sam na blogu kod pegy, pisala je o ponosu i baš sam se zamislila nad time kako ponos može biti zeznuta stvar. Imala sam nešto za reći na tu temu i da mi se ne dogodi kao kod huluvuice da komentiram isto što i netko drugi, pročitala sam prijašnje komentare. A onda šok...
Anonimni komentator je popravo napao pegy, ali ne njen blog ili njen post ili njen komentar ostavljen negdje drugdje, nego nju kao osobu. Zašto? Mislim da je to napravio jedino i isključivo zbog toga da je povrijedi.
Pegy i ja, smo se nekoliko puta razmimoišle u mišljenju. Ona ima svoje...ja svoje i u nekim slučajevima smo se malo "zakačile", ali to nije otišlo nikamo dalje od razjašnjavanja i obrazloženja svojih stavova. Na kraju krajeva ne bi bili ni normalni da svi isto mislimo. Ili ne bi bili iskreni, što je puno gore. Takva komunikacija je i puno zdravija od one "slažem se s tobom", pogotovo kad nije istinita, a i zanimljivija je.
Koliko god nam ovo blogiranje bila zabava ne vjerujem da ima osoba koja je imuna na namjerno zlobne i ružne komentare. Svi stvaramo mišljenje o nekoj osobi putem njenih postova, dizajna, komentara...ali, ako mi se ta osoba na neki način ne svidi, jednostavno neću više dolaziti na taj blog. I stvar riješena.
I inače se u životu dogodi da netko priča neke stvari, koje možda čak ni ne misli, ali pod utjecajem ljutnje ili takvog negativnog osjećaja. Nije mi to baš neko opravdanje. Koliko god bila ljuta na nekoga ne želim ga povrijediti, mogu to napraviti doduše slučajno iz neznanja, ali namjerno nikada.
Eto toliko, blog je jako dobra stvar. Istresla sam iz sebe šta me muči i sad se osjećam bolje. I nisam pri tome povrijedila nikoga...što bi rekao moj tata "iz toga se nešto naučiti dade" :))
Post je objavljen 30.06.2005. u 08:52 sati.